ponedjeljak, 21.04.2014.
 
 








Rezidba rodnog vinograda

Rezidba rodnog vinograda

        Nije dovoljno poznavati samo tehniku rezidbe već treba dobro poznavati agrobiološke i tehnološke osobine pojedinih sorata, zatim klimatske uvjete i svojstva tla te podloge s obzirom na bujnost i podnošljivost spram fiziološki aktivnom vapnu. Isto tako treba poznavati sistem uzgoja giyot, dvokrak, trokrak, kordionci, pergole (brajde).

Svrha rezidbe
        Legenda kaže da je "koza" prva skrenula čovjeku pažnju na potrebu rezidbe. Pitanje da li je rezidba vinove loze uopće potrebna i korisna agrotehnička mjera postavljali su više puta ne samo praktičari već i znanstveni radnici (Ravaz Keffer, Dalmasso i dr.). Oni tvrde da za dobivanje plodova rezidba loze nije nužna, pa čak ako se i ne provodi više godina.

        Međutim, bilo bi besmisleno negirati potrebu redovite rezidbe, jer ako bismo izostavili rezidbu to bi se neminovno odrazilo na kvalitetu (sadržaj šećera u grožđu odnosno moštu).

        Loza se orezuje da se:
  • pospješi (ubrza) raniji dolazak čokota u rod
  • regulira količina priroda u odnosu na bujnost čokota s obzirom na ekološke uvjete (klima - tlo)
  • čokotu daje određeni oblik koji olakšava obradu tla i zaštitu od bolesti i štetnika,
  • uklonimo bolesnu rozgvu (oštar rez kad je u pitanju fomopsis - crna pjegavost (eskorioza),
  • uklonimo osušene i smrznute dijelove čokota,
  • rezidbom se regulira sklad u razvitku korijenovog sustava naprama lisnoj površini.

        Da prilikom rezidbe ne bismo napravili "grube greške" na slikama 1-7 možete vidjeti razne uzgojne oblike vinove loze i kako se obrezuju sa kratkim opisom.

        Rodna je u načelu samo jednogodišnja rozgva (odrvenjela mladica), a ona raste iz dvogodišnje rozgve (sl. 1). Sretna je okolnost što od tog pravila odstupaju neke sorte u kojih mladice istjerale iz starog drva (spavajućih i adventivnih pupova) mogu biti rodne.

        Rezač treba poznavati osnove fiziologije i ekologije vinove loze, te posebno voditi računa o klimatskim prilikama koje su prethodile godini rezidbe. U vinogradarskim rajonima, kao i, u godinama s manje oborina (vlage u tlu i zraku) rodni pupovi smješteni su bliže osnovi rozgve pa možemo uspješno primijeniti kraći rez, bez obzira na to što na osnovi iskustva znamo da dotična sorta zahtijeva dugi rez. Naprotiv, u kišnim godinama (potkraj proljeća i u toku ljeta ) rodni pupovi se razvijaju dalje od osnove, pa treba primijeniti dužu rezidbu.

slika 1 slika 2
a - jednogodišnje na dvogodišnjem Čokot sa slijedećim elementima:
    drvu (rozgva, prut ili lastar) A - stablo
b - dvogodišnje drvo B - ogranak
c - jednogodišnje drvo na C - štrljak
    višegodišnjem drvu D - kratki reznik - prigojni reznik
d - višegodišnje drvo ili panj E - lucanj - luk
  F - dugi reznik - rodni reznik
  G - kratki reznik - pričuvni reznik
 
Opće pravilo rezidbe
        Opće je pravilo rezidbe da se uz lucanj, kondir ili rodni reznik ostavlja obavezno jedan prigojni reznik sa 1 do 2 pupa, a smješten je najčešće u neposrednoj blizini lucnja, kondira, odnosno reznika, dakle na istom ogranku (sl. 2).

        Uloga prigojnog reznika (1 do 2 pupa) jest da se iz njegovih pupova razviju nerodne mladice koje će se bolje razviti i dozoriti nego ako donose rod. Ovakva nerodna mladica dat će najbolju rozgvu za rod u slijedećoj godini, pa je zato i nazivamo "prigojnom".

        Prigojni reznik stajat će uglavnom na dvogodišnjem drvu, a samo u iznimnim slučajevima ostat će isti na starom drvu (može dobro poslužiti za pomlađivanje; odnosno smanjenje visine čokota).
slika 3

        Kod nekih uzgojnih oblika reznici i lukovi mogu istovremeno služiti i kao rodno i kao prigojno drvo (račvasti uzgoj, kordonci Royat i Sylvoz - sl. 3 i dr.) .

        Slabim opterećenjem čokota rodnim drvom smatra se ako broj rodnih pupova ne prelazi 10, srednjim 10 do 40 pupova, a jakim opterećenjem ako ono iznosi 40 do 60 pa i više (na kordoncima i uopće kod čokota veće "ekspanzije", širih razmaka sadnje i povišenog uzgoja).

        Zatim treba znati da su pupovi na osnovi i na vrhu mladica slabije razvijeni, a najbolje u sredini. Svi pupovi ne nose začetke grozdova i mladice koje se iz njih razvijaju nisu rodne.

        Štetno je i ekonomski neopravdano ako čokote u dobroj "kondiciji" opterećujemo malim brojem pupova. Tada mladice previše bujaju, dobivaju mekše i spužvastije (poroznije) staničje pa nedovoljno dozore (odrvene) te takve rozgve lakše pozebu (smrznu). Zatim jače izbijaju zaperci, a cvasti i grozdovi se redovito osipaju ( budu rehuljavi ). Previše "oštra" rezidba na reznike umanjuje "vitalnost polena" uz osipanje cvata. Općenito oštra rezidba "depresivno" djeluje, jer se smanjuje vegetativni porast i rodnost čokota.

        Naprotiv, duga rezidba pojačava razvitak lisne mase, a to povoljno utiče na dozrijevanje rozgve te formiranje rodnih pupova i klijavost polena, kao i bolju opskrbu čokota rezervnim hranjivima (škrob-šećer). U tom treba naći mjeru, jer duga rezidba može imati za posljedicu suvišan broj grozdova koje treba naknadno prorjeđivati. Jako opterećeni, posebno mladi čokoti, u slijedećoj godini pokazuju znakove slabijeg porasta i rodnosti.

        Najveći potencijal rodnosti čokot postiže između 7. do 15. godine, a nakon tog vremena iz godine u godinu rodnost postupno opada. U toj dobi rezidba mora biti "umjerenija", a gnojidba redovitija i što bolje izbalansirana NPK gnojivima i mikroelementima.

        Ako ne ras polažete podacima iz stručne literature o načinima rezidbe (opterećenju rodnim pupovima) za pojedine sorte, a posebno za "nove" koje se uvode u sortiment određenog rajona ili podrajona-vinogorja, tada treba "iskustveno" (pokusima) utvrditi da li dotična sorta zahtijeva kratki ili dug rez (na lucnjeve) ili mješoviti rez (na kondire i lucnjeve). U rezidbi nećete pogriješiti ako sortu u koje su pupovi na osnovi rodni režete; "kratko" a sorte u kojih rodni pupovi poču roditi od 3 do 5 "nodija" od osnove rozgve, režete na duge reznike ili kratke do duge lucnjeve.

        Zobatice (stolne sorte) u pravilu režemo na kondire i reznike da grozdovi budu veći i ljepši (atraktivniji). Sorte s velikim grozdovima režu se obično kratko ili na srednje-dugo rodno drvo, a sorte s, malim grozdovima režu se većinom na dugo rodno drvo. Isto tako sorte bujnije, vegetacije i na bujnijoj podlozi režemo na dugo rodno drvo. Na plodnim i vlažnijim tlima treba čokote jače opteretiti, a manje na sušnijim (skeletnim) tlima toplijega klimata. Na starijim i oslabljenim čokotima treba primijeniti kratku ili izmjeničnu rezidbu (na dvokraku ostaviti samo jedan lucanj s odgovarajućim prigojnim reznicama).

        Načini rezidbe za pojedine sorte:
  • Kratka, mješovita, ili duga - blatina, vranac, plavac mali, frankovka, teran, buvier, barbera crna, portugizac, plavina, žilavka, maraština, pošip bijeli, vugava, bogdanuša, kraljevina crvena, plemenka bijela i crvena, čapski biser, ezerio.
  • Mješovita, ili duga - muškat otonell, muškat žuti, burgundac bijeli, silvanac, rajnski rizling, graševina, začinak, merlot, cabernet franc, burgundac crni, perletta, muškat italia, drenak crveni. afus-ali, muškat hamburg, čauš, rizvanac, semillon, sauvignon.
  • Duga rezidba - traminac, gamay bojadiser, burgundac sivi, krstač, muškat ruža madelein angevine, cabernet sauvignon. Kratka rezidba - alfonse-lavale, kraljica vinograda, kardinal, plovdina, ružica crvena, kreaca, kavčina crna, kadarun.

        Za stolnu sortu Kardinal (dr. Melita Fazinić - Zagreb; 1985. g.) navodi da je ona vrlo rodna sorta, bez obzira na to da li se reže na dugo ili kratko rodno drvo. Ali, budući da je riječ o stolnoj sorti za koju je vrlo važan izgled grozda, a koji se ne postiže dugom rezidbom, preporučuje se kratki rez rodnog drva, a uzgojni oblik "zadarska lepeza" na pergoli kosoga krova.

Prema broju ostavljenih pupova i dužini rozgve na kojoj su ti pupovi. smješteni razlikujemo:
  • rez na reznike, u Dalmaciji brk (1 do 2 pupa kratka rezidba),
  • rez na kondir, Dalmaciji mačica (4 do 6 pupova srednja rezidba),
  • rez na lucanj , luk, ili maca u Dalmaciji (7 do 10 pupova pa i više dugačka rezidba ) te
  • mješovita rezidba (kombinacija kratkoga i dugog rodnog drva).

        Ako za neku sortu kažemo da zahtjeva dugačku rezidbu (na lucnjeve), recimo od 7 do 27 pupova, posve je, razumljivo da ćemo kod umjerenog opterećenja 8 do 12 pupova dobiti manje grožđa, ali s većim postotkom šećera. Ali isto tako sorta koja zahtijeva dugo rodno drvo (lucanj) podbacit će u rodu ako je obrežemo na reznike ili kondire.

Utjecaj rezidbe na količinu priroda
        Rezidbom možemo ostaviti na čokotu manji ili veći broj pupova (ovisno o načinu uzgoja). Međutim, isti broj pupova na čokotu, na primjer 24 pupa, može biti na čokotu raspoređen na različite načine: 12 reznika sa dva pupa iznosi 24 pupa, isto tako 8 reznika sa po 3 pupa ili 2 lucnja sa po 10 pupova i 2 reznika sa 2 pupa. Ali, uz isti broj ostavljenih pupova na jednom čokotu rodnost će biti znatno veća ako se primijeni duga rezidba na lucnjeve, posebno kod sorta koje "izričito" zahtijevaju dugi rez, nego uz primjenu kratke rezidbe pa makar ostavili isti broj pupova (24). Tako, na primjer, traminac obrezan na kratko drvo dao je 1,4 kg grožđa po čokotu, a kod dugog reza 1,9 kg. Lucanj i kondir su u načelu rodni elementi čokota, a reznik može biti rodan ili nerodan, ovisno o sorti.

Načini uzgoja vinove loze
1. Račvasti uzgoj ili uzgoj na krakove-rogove
Ovaj oblik uzgoja najviše je proširen u vinogradrskom području Primorske Hrvatske.
Osnovna osobina ovog uzgoja je da se na stablu (panju) uzgoji 3-5 krakova raspoređenih u prostoru u obliku pehara - vaze (najčešće). Na svakom se kraku nalazi po jedan reznik (brk ili glava) s po 2-3 pupa. Rijetko se ostavlja i lucanj (maca, pistola).
Redoviti se rez sastoji u tome, da na svakom kraku ostavimo samo po jedan reznik s 2-3 pupa. Sa starog drva "uklonimo" izboje. U pravilu se odbacuju gornje rozgve s komadima dvogodišnjeg drva (prošlogodišnjeg reznika), a donja se rozgva reže na 2-3 pupa.
Uzgaja se bez armature ili na armaturi s jednom žicom.

1.1. Modificirani račvasti uzgoj - "ventula" (lepeza)

        Nastao je modifikacijom račvastog uzgoja. Razlika je u tome što su kod ovog uzgoja krakovi raspoređeni plošno pa je omogućena primjena mehanizacije u međuredu  (sl. 4 i 5).
        Prikladna armatura s jednom do tri žice.
        Reže se tako da se na svakom kraku ostavlja po jedan reznik sa po 2-3 pupa.
 
slika 4 slika 5

2. Uzgoj Guyot
        To je najjednostavniji oblik uzgoja s mješovitim rezom. Na samom stablu smješteni su prigojni reznik sa 2 pupa i lucanj s 8 - 12 pupova (sl. 6).
        Klasični Guyot je uz kolac, a odgovara i lakša armatura.

slika 6

3. Dvokraki uzgoj
        Jedan je od najraširenijih oblika uzgoja u novim nasadima. Na svakom kraku nalazi se po jedan reznik sa po 2 pupa i lucanj s 8-10 pupova (sl. 7a-e).
Rez svakog kraka provodi se kao kod Guyotovog uzgoja. Najprikladnija je armatura s 5 žica.

slika 7a slika 7b slika 7c

slika 7d slika 7e
 
Nerodni pupovi
        U pravilu nerodni su pupovi s osnove rozgve tj. na kruni i nekoliko nižih pupova, a obično imaju razvijeno samo glavno oko te eventualno jednu suočicu. Rodnost suočica je normalna za mnoge američke loze i hibride, a za sorte evropske loze rodnost mladica iz suočica je znatno slabija.

Rodnost pupova prema smještaju
        Na jednogodišnjoj rozgvi pupovi su prema svom smještaju različito razvijeni i različite rodnosti. Na osnovi rozge su mnogobrojni "spavajući pupovi", koji obično imaju razvijeno samo glavno "oko", a iznad spavajućih pupova su razvijena dva "crna oka". Uz glavno "oko" imaju razvijenu jednu suočicu. Mladice iz "crnih oka" u pravilu su nerodne ili slabo rodne. Međutim, kod većeg broja vrlo rodnih sorti osobito u toplijim krajevima, mladice iz crnih oka su rodne.

        Iznad "crnog oka" smješteni su potpuno razvijeni "zimski pupovi" iz kojih se najčešće razvije jedna mladica (iz glavnog oka).

        U povoljnim uvjetima razviju se dvije mladice, tj. iz oka i suočice. Rodnost pupova povećava se od osnove do sredine rozgve ili do druge trećine dužine, a onda se smanjuje prema vrhu. Kod. nekih sorti su pupovi na osnovi dosta rodni, kod drugih sorti rodnost počinje tek na trećem ili četvrtom nodiju. Možda će tek sad nekim vinogradarima biti jasno zašto je izostala rodnost neke sorte. Poznavanje tih svojstava vrlo je važno, jer se prema tome obavlja rezidba.. Zbog toga, na primjer, traminac crveni moramo rezati na dugo rodno drvo (lucnjeve), jer su pupovi na osnovi vrlo slabo rodni, dok Ružicu, možemo rezati vrlo kratko, jer su i najniži pupovi rodni.

        Mnogim ispitivanjima je dokazano da postoji izražen odnos između rodnosti mladica s jedne strane i kemijskog sastava "koljenca", iz kojeg se mladica razvila. Naime, utvrđeno je da su koljenca mjesto gdje se "uskladišćuju" pričuvne (rezervne) tvari koje služe razvitku pupova, te da su koljenca utoliko bogatija rezervnom tvari (dušikom, škrobom i šećerom) ukoliko su udaljenija od baze do neke mjere.

        Već smo spominjali utjecaj klimatskih faktora na rodnost pupova. Kod nekih sorti klima ima dominantnu ulogu. Slikovit primjer (navodi dr. Nevenko Fazinić) je sultanina bijela, koja u vrlo toplim krajevima na Peloponezu u Grčkoj, pokazuje redovitu rodnost već na prvim pupovima, pa se zbog toga vrlo kratko reže. Međutim, uzgojena kod nas u Dalmaciji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, rodnost "prelazi" na srednje, odnosno pupove daleko od baze, pa treba provesti dugi rez.

        Gledano kroz prizmu uroda grožđa i ekonomičnosti proizvodnje, vidimo veliku važnost poznavanja stupnja rodnosti pupova s obzirom na položaj na rozgvi, jer nam ne može biti svejedno da li će iz jednoga rodnog pupa potjerati mladica koja nosi samo jedan ili čak pet grozdova. Osim rodnih mladica na rozgvi se susrećemo i s nerodnim mladicama, a jednako tako i s pupovima koji se nisu razvili u mladicu jer su "abortirali". Prema tome slijedi zaključak da je međusobni odnos rodnih, nerodnih i abortiranih pupova na rozgvi jedino točan i stvarni "kriterij" na temelju kojega možemo objektivno ocijeniti rodnost neke sorte.

        Kad je riječ o opsegu reza, tj. opterećenju čokota rodnim drvom, tada ne mislimo samo na opterećenje, tj. na broj rodnih pupova po čokotu, već prvenstveno na odgovarajuće opterećenje po 1 metru kvadratnom koje iz toga proizlazi.

        Uzmimo za primjer: Na dvije različite parcele režemo svaki čokot na 10 pupova. Parcela "A" je sađena na razmak 1 x 1 što znači da na 1 ha dolazi 10.000 čokota, odnosno 100.000 pupova ili 10 pupova na 1 m2. Parcela "B" sađena je na razmak 2 x 1, što znači da na 1 ha dolazi 5000 čokota odnosno 50.000 pupova ili 5 pupova na 1 m2.
        Dakle, vidimo da u odnosu na parcelu "A" parcela "B" ima za polovicu pupova manje na 1 ha. Prema tome, ako bismo htjeli parcelu "A" i "B" izjednačiti po opterećenju, morali bismo čokote na parceli "B" rezati na 20 pupova umjesto 10, da bismo postigli jednake urode grožđa.
        Testiranje reznica (plemki) radi prognoziranja rodnosti pupova Vezano uz narodni običaj da se na "Vincekovo" 22. siječnja narežu reznice loze radi provjere koliko će pupova nakon što se neko vrijeme drže namočeni u vodi na sobnoj temperaturi izbaciti mladica s grozdićima, može vinogradaru poslužiti za orijentaciju (prognoziranje ) uroda grožđa.
        Prirodno da nakon jakih smrzavica kad rozgva i pupovi pozebu treba očekivati slabiju berbu.

Koeficijent rodnosti
        Ako se za neku vinsku ili stolnu sortu navodi da ima koeficijent 1,3, to znači da od 16 pupova na čokotu možemo očekivati 21 grozd. Pa ako je to graševina s prosječnom težinom grozda od 10 dg, dobit ćemo 2,10 kg grožđa, ili na 1 ha (uz razmak sadnje 1,6 x 1,3, oko 5000 čokota) 10,5 tona grožđa.
        Na taj način možemo unaprijed planirati izračunati prirod grožđa. Ili sličan račun da broj čokota 5000 pomnožimo s brojem pupova na jednom čokotu, na dvokraku recimo 16 pupova, dobijemo 80.000 pupova, zatim pomnožimo ukupan broj pupova s koeficijentom rodnosti 1,3 dobijemo 104.000 pupova, pomnoženo s prosječnom težinom grozda 10 dag; dobijemo 10,4 tone grožđa.
        Prema ispitivanjima provedenim od 1954. do 1964. na fakultetskom objektu u Jazbini, dobiveni su ovi rezultati: koeficijent rodnosti na lukovima od 1 do 10 pupa u prosjeku za graševinu je iznosio 1,98, za malvaziju 1,48, kadarku 1,41 kabernet sovinjom 1,59.

        Zbog polarnosti razvoj pupova i mladica je vrlo nejednoličan, pa treba nastojati da vrhovi rodnog drveta nakon rezidbe budu po mogućnosti na jednakoj visini, a prikladnim savijanjem i vezanjem rodnog drva potrebno je smanjiti utjecaj polarnosti.

        Rodnost pupova na 1-godišnjoj rozgvi nije jednolična, jer pupovi na osnovi i na vrhu rozgve su slabije razvijeni i manje rodni ili nerodni, a pupovi na srednjem dijelu rozgve su razvijeniji i rodniji. Za praksu je važno poznavanje rodnosti 12 do 15 pupova od osnove, jer se veći broja pupova na lukovima ne ostavlja. Sorte kod kojih su pupovi na osnovi rodni režu se u pravilu kratko.
Takve su, na primjer sorte: kraljevina, ružica, graševina, rizvanac, portugizac, žilavka, a frankovka crna podnosi i kratku i dugu rezidbu. Slankamenka zahtijeva kratki rez kao i rizvanac.

        Kod određivanja načina rezidbe ne smije biti jedini kriterij veličina priroda, već je isto tako važan faktor kvaliteta priroda kao i čuvanje proizvodne sposobnosti čokota za dugi niz godina plodonošenja. Sorte kod kojih rodni pupovi počinju roditi od 3 do 5 nodija, od osnove, režu se na duge lucnjeve. To su: traminac crveni, alfus ali, burgundac bijeli i crni, rizling rajnski, vetlinac, sultanina, blatina, malvazija, merlot, gamay i dr.
        Za burgundac šardone, muškat ottonel, teran (refošk) šipon, rebula, rkaceteli, župljanka bijela primjenjuje se duga odnosno mješovita rezidba.

Vrijeme rezidbe
        Vinovu lozu možemo rezati od jeseni, čim padne lišće, pa sve do pred kretanje vegetacije u proljeće do kraja travnja. Sa stanovišta sigurnosti uvijek je bolje rezidbu (ako je to organizacijski moguće) provesti bliže proljeću, jer kasnije orezana loza kasnije "kreće" pa ima više šansi da izbjegne kasne proljetne mrazeve i smrzavice (sjetimo se 24. travnja 1988. godine).
        Treba znati da sve dok loza "miruje" vlada negativan tlak (pritisak), ali čim lozu orežemo nastupi prodiranje vode u rozgvu, te se zbog toga smanjuje otpornost loze spram niskih temperatura.
        Da se podsjetimo: zimski pupovi podnose -13 do -15°C, jednogodišnja rozgva -18 do -20°C, a staro drvo do -25°C, ali i vrlo rana, kao i vrlo kasna rezidba ima za posljedicu kasno pupanje i kasniju zriobu grožđa. Primjećuje se slabljenje vegetativnog potencijala (mladica i lišća), a kod bujnih sorti osipanje cvata.

        Prekasna rezidba pojačava "suzenje", gubitak hranjivih tvari i gušenje pupova, ako rez između posljednjeg pupa nije pravilno izveden (kao okapnica).

        S obzirom na klimatske prilike sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije, s rezidbom se ne preporučuje započeti prije druge polovice veljače. Da ranija rezidba već u siječnju može biti vrlo riskantna, može poslužiti poučan primjer iz prakse dr. N. Fazinića, koji navodi slučaj što se dogodio u erdutskim vinogradima 1963. godine, kad su u siječnju (prije nastupa "kritičnih" temperatura od - 20 do - 27°C) orezali vinovu lozu. Tom prilikom od smrzavica stradalo je jednogodišnje drvo, a negdje i dvogodišnje drvo, a kod nasada istih sorti burgundca bijelog; orezanih u veljači, ustanovljena su tek djelomična oštećena pupova na jednogodišnjoj rozgvi, dok dvogodišnje drvo nije stradalo. Iz navedenih razloga ne treba niti u južnim krajevima forsirati rezidbu prije veljače.

Utjecaj debljine rozgve na rodnost i otpornost na smrzavice
        Smatra se da je idealna debljina rozgve debljina olovke (8 do 12 mm). Iznimno u toplijim krajevima u nekih sorti rodni su pupovi na rozgvi koja prelazi 12 mm. Nemaju pravo vinogradari koji smatraju da je rozgva bolja što je "deblja" (kao palac). Zašto? Zato što deblja rozgva ima proširene "spužvaste-rahle" provodne sudove, pa prima veće količine vode te zbog toga pupovi pozebu čim temperatura zraka padne ispod "kritične točke" -12 do -15 °C. Deblja, bujnija rozgva dat će slabije rodne mladice.

        Deblja rozgva je tipičan znak nepravilne (neizbalansirane) ishrane čokota NPK hranivima, kao i neadekvatne rezidbe odnosno opterećenja rodnim drvom. Pupovi koji eventualno prežive smrzavice najčešće se u vrijeme cvatnje osipaju.

        Isto tako smo naveli da nije dobro čokote previše opterećivati rodom, posebno ne mlade čokote do nastupa u puno plodonošenje (7 godina), da se prerano i previše ne iscrpe velikim rodom pa zbog toga nisu u stanju da se do nastupa zime opskrbe dovoljnom zalihom ugljikohidrata (škroba i šećera) te takvi čokoti prije postaju "žrtve" pozebe.

        U tankih rozgva pupovi su uglavnom nerodni, a mladice slabe, vrlo debela rozgva daje vrlo jake mladice, a začeci grozdova u zimskim pupovima dobro su razvijeni, ali u vrijeme razvoja i cvatnje dolazi do velikog osipanja i propadanja čitavih grozdova. Rozgve srednje debljine imaju srednje bujnu vegetaciju, a razvoj začetaka grozdova u zimskim pupovima je obično dobar, a grozdovi u doba cvatnje pokazuju veću vitalnost i sigurnost u oplodnji. Zbog toga se u praksi pri rezidbi izbjegava korištenje tankih i vrlo debelih rozgvi.

        Rodnost rozgve ocjenjuje se i prema dužini internodija. Zapaženo je da rozgve s vrlo dugim internodijama obično nose manje rodne pupove.

Tehnika rezidbe
        Bez alata nema zanata, kaže narodna poslovica. Da bi rezidba mogla biti obavljena što kvalitetnije i bez "gnječenja" rozgve i oštećenja. pupova, škare i ostali pribor potreban u rezidbi trebaju biti oštri. Rez jednogodišnje rozgve obavlja se tako da se ona odreže 2 do 3 cm iznad zadnjeg pupa, i to ukoso na suprotnu stranu od pupa. Na taj način se sprečava da sok od suzenja curi po pupu koji bi se zbog njega mogao smrznuti ili istrunuti. Preporučljivo je staru koru ostrugati čeličnom četkom jer se pod nju zavlače mnogi štetnici i bolesti. Tu moramo paziti da četkom ne oštetimo čokot. Veće "rane" nastale rezom krakova i stabla dobro je premazati kambisanom, pet postotnom galicom ili voćarskim voskom.

        Napomena: Nakon završene rezidbe nemojte propustiti priliku da provedete zaštitu protiv grinja, štitastih uši, pauka, grbica, i danas nažalost sve prisutnije bolesti rozgve "fomopsisa - crne pjegavosti" (ESKORIOZE).



Pitanje:
        Čitajući Vaš članak o rezidbi nisma naišao na meni najinteresantnije podatke o tome na koliko pupova obrezati neku sortu. Npr. šipon, graševinu, bijeli pinot, zeleni silvanac, žuti muškat. Ja režem sve lucnjeve na 8 pupova i reznike na 2-3 pupa. Žuti muškat je zasađen na razmak od 90 cm i redove na 190 cm. Ostale sorte su na razmak 120 cm i red 130 cm.

Odgovor:
        Budući da ovo nisu neke čudljive sorte, ima i takvih, a i sustav uzgoja je na žici, vjerojatno jednokračni, pretpostavljam, onda je ovo sasvim u redu. Naime broj lucnjeva može varirati od 1-2. To je jednokračni ili dvokračni uzgoj, najčešće korišten u kontinentalnoj Hrvatskoj.

        Broj pupova po lucnju je od 8-12, ne više. Reznika mora biti  jedan više od broja lucnjeva, znači 2 za jednokračni uzgoj. Broj reznika na trsu nije limitiran, već se samo gleda opterećenje. Reznik ima po dva pupa, to je sasvim dosta.

        Ako je razmak unutar reda,trs od trsa preko 100 (120) cm, može se i na 2 lucnja rezati. Bitno je da se vodi briga o opterećenju koje nikako ne bi trebalo biti više od 28 pupova.

        Ovo je čista teorija, ali svaki trs u vinogradu je drugačiji, i unutar jedne sorte, pa je teško govoriti o univerzalnom sistemu već treba procijeniti stanje pojedinog trsa.
Navedene sorte se sve ovako mogu rezati, ne zahtijevaju specijalni način rezidbe. (N.I.)
Google
Općina Dragalić
Općina Lovas
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
Hrvatski zavod za vinogradarstvo i vinarstvo
CROCPA
Kuća za odmor Briški*** - Lokve
Seoski turizam
Kamo na vikend?
Katalog vinogradara i vinara KcKžŽ
Koprivničko-križevačka županija
Križevci info
Križevci net
Sve o jagodama
Biologija na webu
www.podrum.org
Časopis Dobro jutro NS