Tumor vinove loze

(Agrobacterium tumefaciens)

          Općenito. Ova bakterija može parazitirati na mnogo biljaka, voćkama, vinovoj lozi i šumskom bilju. U Hrvatskoj je bolest prisutna, ali ne mnogo raširena. Sorte i podloge imaju različitu osjetljivost.

          Biologija. Tipičan je parazit rana, a na pojavu i širenje bolest znatno utječe kvaliteta i higijena prilikom cijepljenja, odnosno brzina i kvaliteta srašćivanja spojnog mjesta, kao i otpornost podloge i plemke. Zaraza se može razviti i kroz povrede nastale od tuče, smrzavanja, pri rezidbi, obradi tla, prolazu strojeva i tako dalje. Bakterije se s mjesta zaraze prenose biljnim sokovima, a uglavnom se kreću od korijena prema vrhu. Novi tumori se u proljeće stvaraju u blizini starih, a zatim i drugdje. Stari tumori se u jesen počinju raspadati, a bakterija prezimi nešto dublje u tkivu. Raspadanjem tumora ona dospije u tlu gdje se može održati i više od godinu dana i biti sposobna širiti zarazu. Trajanje života u tlu ovisi o tipu tla, vlažnosti kao i o pH tla iako ima manji utjecaj. Bakterija se može razviti u širokom rasponu temperatura, 0 – 37°C, i pri relativnoj vlazi zraka 80%. Razdoblje inkubacije traje dugo pa se tumor može pojaviti tek nakon dva mjeseca iza infekcije. Nepravilna gnojidba povećava bujnost i produljuje vegetaciju što povećava osjetljivost biljke na infekcije. Kasni proljetni mraz može stvoriti rane preko kojih može doći do infekcije.

          Simptomi. Tumori mogu nastati na stablu čokota, krakovima, rozgvi i korijenju. Na vinovoj lozi tumori nastaju najčešće na nadzemnim organima. Ako infekcija nastane za vrijeme cijepljenja, tumoraste se izrasline pojavljuju na mjestu srašćivanja podloge i plemke. Oblik tumora je okruglast, loptast ili izdužen, ali tumorčići se mogu spojiti pa nastaje oblik kontinuirane proliferacije, pogotovo na krakovima ili lucnjevima. Tumori se s vremenom povećavaju te su blijedo žute do svijetlosmeđe boje. Najveći tumori obično ne prelaze do 10 cm u promjeru. Starenjem postaju tamniji, a površina od mekane postaje hrapava. U njih ulaze saprofiti koji tijekom jeseni i zime dovode do truljenja tumora koji se raspadaju. U proljeće se na tim mjestima javljaju sekundarni tumori koji su manji. Na lucnjevima nastaju duguljasta zadebljanja, a nakon pucanja kore mali tumori izbijaju na površinu u nizu jedan do drugoga u dužini od više od 10 cm. Ovaj tip tumora izaziva vidljive štete jer propadaju pupovi u blizini tumora, a mladice slabo napreduju. Lišće već u kolovozu mijenja boju. Čokot slabi i skraćuje mu se životni vijek zbog veće potrošnje hranjivih tvari te na kraju propada.

          Zaštita. Najvažnije mjere suzbijanja ove bolesti su preventivne, a sastoje se od više postupaka. Najvažnije je imati zdrav sadni materijal. Pri izboru površine za sadnju potrebno je izabrati onu koja nije podložna proljetnim mrazevima, a na rizičnim parcelama treba saditi manje osjetljive sorte na manje osjetljivim podlogama. U vinogradu treba provoditi sve agrotehničke mjere kako bi se postigla što veća vitalnost čokota. Ako se utvrde simptomi bakterijskog raka na biljnim dijelovima potrebno je rezom odstraniti zaraženi dio kraka ili rozgve i spaliti ga, a kasnije alat za rezidbu dezinficirati. Mjesto reza treba premazati 2%-tnom otopinom fungicida na osnovi bakra. Čokot se tako ne može izliječiti, ali mu se produžuje vijek i ublažuju posljedice bolesti.

ESCA

          Općenito. Ova bolest se u Hrvatskoj spominje još 1870. godine, a danas je proširena u većini vinogradarskih područja iako slabo istražena. Krajem 80-ih godina znatnije se širila u Italiji i Francuskoj, a potom i ostatkom Europe.

          Biologija. ECA je kompleks bolesti koju izaziva više vrsta gljiva, a najvažnije su: Phaemoniella chlamydospora, Togninia minima, Fomitiporia meditteranea, Cadophora spp, Eutypa lata, Phomopsis viticola, Botryosphaeriaceae spp.

          Simptomi. Na deblu i krakovima drva javljaju se smeđe do crveno-smeđe nekroze, crne točkice i središnja žuto bijela trulež. Na vanjskoj strani čokota, ispod kore nastaju promjene boje široke 1 – 2 cm. U toplim ljetnim mjesecima i pred zriobu može doći do iznenadnog naglog sušenja kraka ili cijele biljke. Na lišću se javljaju kloroze ili crvenilo između žila koje može imati karakteristični oblik tigrovih pruga, no simptomi na lišću se ne moraju javljati jednakomjerno, odnosno u pojedinim godinama ih uopće i nema. Vitice i vrhovi izboja propadaju. Na bobama se javljaju pjege tamnosmeđe ili ljubičaste boje. Općenito dolazi do poremećaja u rastu i razvoju biljnih dijelova.

          Zaštita. Treba provoditi sve agrotehničke mjere po preporukama struke, rezidbu i obradu treba obavljati na vrijeme, odsječenu rozgvu iznijeti iz vinograda, biti oprezan kod gnojidbe dušikom. Prilikom rezidbe mjesta reza treba premazati pastom za premazivanje rana ili 2%-tnom otopinom fungicida na osnovi bakra.

Crvena palež vinove loze

(Pseudopeziza tracheiphilla)

          Općenito. Ova bolest se javlja samo na nekim lokalitetima kao što je plješivičko vinogorje. Najčešće se javlja na plićim ilovastim pjeskovitim i laporastim tlima. Jačina napada ovisi o količini kiše u početku vegetacije i o osjetljivosti pojedinih sorata. Osjetljive sorte na crvenu palež vinove loze su: silvanac, plemenka, carignan, müllerturgau, a najosjetljivija sorta u nas je portugizac. Bolest se ne javlja svake godine.

          Biologija. Gljiva prezimi u otpalom lišču. U proljeće na otpalom lišću nastaju sitna svijetlo žuta plodišta koja se nazivaju apoteciji, veličine 0,2 – 0,5 mm. Pojavljuju se od polovice travnja. U apotecijima, u askusima, nastaju zarazne spore koje pri povoljnim uvjetima, kao što su temperature više od 13°C i 10 mm oborine, bivaju izbačene iz plodišta. Nošene vjetrom ili kišom dospijevaju na domaćina. Spora na listu proklija i kličnom cijevi probija u biljno tkivo. Micelij ulazi u žile lista koje ostaju začepljene, a kao rezultat zaraze javljaju se simptomi.

          Simptomi. Prvi simptomi javljaju se na donjem lišću vinove loze. Krajem svibnja ili početkom lipnja mijenja se boja plojke između glavnih žila. Ovisno o sorti vinove loze simptomi se razlikuju. Kod bijelih sorata pojavljuju se žute pjege, a kod sorata s obojenim bobama žute pjege prelaze u tamnocrvene. U početku su pjege sitne, ali se s vremenom povećavaju i spajaju poprimajući trokutasti oblik. Listovi se naposljetku suše i otpadaju. Zbog jakog napada bolesti, trs vrlo rano ostaje bez velikog broja listova, što smanjuje asimilacijsku površinu. To dovodi do smanjenja uroda i općeg slabljenja čokota.

          Zaštita. Korisna mjera zaštite je zaoravanje listova što smanjuje infektivni potencijal bolesti. Inače se provodi dva prskanja. Prvo prskanje provodi se u fazi 3 lista, a drugo u fazi 5 – 7 listova., ako u tom razdoblju pada kiša. Koriste se fungicidi na osnovi bakra (pripravci: BORDOŠKA JUHA, CUPRABLAU-Z), metirama (pripravak: POLYRAM DF) i drugi.

Zlatna žutica vinove loze

(Flavescence dorée)

          Općenito. Zlatna žutica vinove loze jedna je od najštetnijih bolesti vinove loze na području Europe. Nalazi se na A2 listi karantenskih štetočinja što znači da je prisutna u Hrvatskoj, ali ograničena na pojedina područja. Bolest je pronađena u Karlovačkoj, Zagrebačkoj, Koprivničko-križevačkoj, Istarskoj, Varaždinskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Krapinsko-zagorskoj, Međimurskoj, Bjelovarskoj-bilogorskoj i Virovitičko-podravskoj županiji te u Gradu Zagrebu. Bolest se vrlo brzo širi i u zadnje vrijeme postala je gorući problem u Hrvatskoj gdje je prvi put pronađena 2009. godine. Štete mogu biti i do 100%.ž

          Biologija. Bolest se širi zaraženim sadnim materijalom i vektorom. Američki cvrčak (Scaphoideus titanus) je vektor zlatne žutice vinove loze i proširen je u gotovo cijeloj Hrvatskoj. Domaćini zlatne žutice vinove loze su osim same vinove loze i joha (Alnus glutinosa) i pavitina (Clematis vitalba).

          Simptomi. Simptomi se pojavljuju najčešće početkom ljeta, odnosno krajem lipnja, a prema jeseni su sve izraženiji. Javljaju se u drugoj godini nakon infekcije. Listovi bijelih sorata loze žute i savijaju se prema dolje i imaju karakterističan trokutasti, kopljasti oblik. Nepravilno su žuti i na dodir se drobe. Kod crvenih sorata lišće ranije crveni, savijaju se i imaju trokutasti oblik. Osim na listovima simptomi se zapažaju i na mladicama čiji su internodiji skraćeni, tijekom zime se smrzavaju i propadaju uslijed nepravilnog odrvenjavanja. Grozdovi se potpuno suše i nakon 2 – 3 godine loza odumire.

          Zaštita. Prije svega je potrebno pratiti pojavu američkog cvrčka postavljanjem žutih ljepljivih ploča i njegovo suzbijanje. Tijekom vegetacije obavezno je provoditi vizualne preglede na simptome. Alternativni domaćini kao što je pavitina se moraju uništiti. Potrebno je ukloniti oboljele trsove s korijenom koji pokazuju simptome žutice, a zapuštene vinograde iskrčiti.

Plamenjača vinove loze, peronospora

(Plasmopara viticola)

          Općenito. Pretpostavlja se da je uzročnik plamenjače unesen na američkim Vitis sortama koje su se koristile kao otporna podloga na filokseru. Prva pojava plamenjače zapažena je u Francuskoj 1878. godine odakle se ubrzo proširila na ostatak Europe. Zabilježene su vrlo velike štete uslijed puno veće osjetljivosti europske loze koja se ne bi niti održala da nije bilo pomoći čovjeka. Pojava ove bolesti pridonijela je pronalasku bordoške juhe. U Hrvatskoj je plamenjača prvi put zabilježena 1882. godine te je od tada prisutna gotovo svake godine i nanosi veće ili manje štete, ovisno o klimatskim prilikama i uspješnosti zaštite.

          Biologija. Bolest prezimi u obliku oospora u tlu koje nastaju u pjegama na listovima tijekom ljeta i jeseni. U tlo dospiju nakon raspadanja listova, a mogu podnijeti niske temperature, sušu i visoku vlagu. Klijavost u tlu mogu zadržati i do 5 godina. Broj oospora ovisi o zarazi prošle godine, a ne kliju sve u isto vrijeme. Kad srednja dnevna temperatura dostigne 11°C i kada nastupi dulji kišni period s najmanje 10 mm oborina, oospore klijaju stvarajući makrokonidiju iz koje se zatim oslobađaju zoospore. Zoospore koje su prenesene kapima kiše na prizemno vlažno lišće loze stvaraju primarne zaraze koje se očituju u stvaranju uljanih pjega. Vrijeme koje je proteklo između zaraze i pojave uljanih pjega naziva se inkubacija koja ovisi o temperaturi, a u našim krajevima u svibnju i lipnju traje obično 7 – 14 dana.

          Simptomi. Plamenjača napada sve zelene organe vinove loze, a direktne štete nastaju od napada na cvijet i bobe što smanjuje urod dok indirektne štete nastaju zbog oštećenja listova koji stoga slabije ishranjuju bobe. Štete se mogu osjetiti i iduće godine. Napad je najčešći na listu i bobi, a rjeđe na cvijetu dok je na mladicama i viticama napad vrlo rijedak. Prvi znaci bolesti mogu se uočiti na najdonjim listovima. Na mladim listovima vidljive su zelene do žute zone, takozvane uljane mrlje, koje se povećavaju i mogu doseći promjer do 3 cm. S donje strane mrlja, za vlažnog vremena, pojavljuje se bijela prevlaka, odnosno zoosporangiji koji se u povoljnim uvjetima mogu pojaviti i bez pojave uljanih mrlja. Zaraženi listovi su izvor zaraze za ostale organe vinove loze. Na starim listovima vidljiva su žuta do crvenkasta polja omeđena žilama. Ove zaražene zone s vremenom počinju smeđiti, a tkivo se suši i odumire. Na posmeđenom tkivu ne dolazi do fruktifikacije jer ova gljiva kao obligatni parazit može preživjeti samo u živim stanicama. Sporonosni organi javlju se samo na rubu pjega. Micelij prodire u zdravi dio lista, a pjege se postupne šire, a mogu se javiti na nekoliko mjesta na listu. Ako je zahvaćen veći dio plojke, list se suši i otpada. Do defolijacije može doći već krajem srpnja. Na starom lišću se pri visokim temperaturama mogu pojaviti simptomi, ali bez sporulacije koja izostaje pri temperaturama 30 – 35°C. Na cvijetu cvjetna kapica posmeđi i osuši se, a zaraza prelazi na cvijet koji propada. Na cvijetu se također za vlažnog vremena mogu pojaviti zoosporangiji te stoga cvijet može biti presvučen bijelom prevlakom. Ponekad može biti zaražena i peteljkovina cvata koja se za jake zaraze potpuno posuši, a inače dolazi do spiralnog uvijanja. Zaraza na donjim grozdovima zamjećuje se nakon oplodnje, a često je zaražena samo donja polovica grozda. Tek zametnute bobe se suše i poprimaju tamno smeđu boju. Nakon nekog vremena zaraženi dio grozda otpada. Zaraza boba moguća je od zametanja pa do promjene boje, dok ne počnu omekšavati. Ako su bobe zaražene neposredno poslije cvatnje, na njima se javlja bijela prevlaka. Puči na bobama nakon određenog vremena prestaju funkcionirati pa se infekcija odvija preko puči na peteljkovini s kojih micelij ulazi z bobe. Bobe se smežuraju, poprimaju ljubičasto smeđu boju. Karakteristično za plamenjaču je to što se uslijed zaraze dijela grozda, ostali dio grozda čije bobe nisu zaražene dalje normalno razvija. Puči na peteljkama prestaju kada bobe dosegnu dvije trećine veličine te se nakon toga bobe više ne mogu zaraziti.

          Zaštita. U ekološkoj proizvodnji rabiti se mogu samo fungicidi na osnovi bakra. Svi registrirani fungicidi za suzbijanje plamenjače djeluju dobro primijenjeni i kao preventivna mjera. U razdoblju inkubacije fungicidi s površinskim djelovanjem mogu dati zadovoljavajući rezultat, ako su naneseni prije isteka inkubacijskog perioda, ali ne djeluju kurativno niti eradikativno, odnosno neće izliječiti niti iskorijeniti bolest. Fungicidi s dubinskim djelovanjem mogu zaustaviti infekciju u početnoj fazi. Nakon pojave zoosporangija fungicidi neće dati potpuni učinak, ali će broj sekundarnih infekcija biti manji. U tablici su prikazani fungicidi registrirani za suzbijanje plamenjače vinove loze:

PRIPRAVAK

AKTIVNA TVAR

BORDOŠKA JUHA

bakar

CHAMPION

CHAMPION FLOW SC

CHAMPION WG 50

CUPRABLAU-Z

CUPROCAFFARO 50 WP

KUPROPIN

NEORAM WG

NORDOX 75 WG

RAME CAFFARO 32 WP

GALBEN C

bakar, benalaksil

GALBEN F

benalaksil, folpet

CURZATE B WG

bakar, cimoksanil

RIDOMIL GOLD PLUS 42,5 WP

bakar, metalaksil-M

RIDOMIL GOLD R

CYCLE R LIQUIDO

bakar, metalaksil

AMALINE FLOW

bakar, zoksamid

OPTIX R

bakar, fosetil

ELECTIS WG

zoksamid, mankozeb

REBOOT

zoksamid, cimoksanil

EQUATION PRO

famoksadon, cimoksanil

CABRIO TOP

piraklostrobin, metiram

QUADRIS

azoksistrobin

POLYRAM DF

metiram

CAPTAN WP 50

kaptan

KASTOR

PROFILER

fosetil, fluopikolid

MIKAL FLASH

fosetil, folpet

ALFIL DUPLO

fosetil, mankozeb

FYLAL DOUBLE

MIKAL PREMIUM F

iprovalikarb, fosetil, folpet

FANTIC M

benalaksil-M, mankozeb

RIDOMIL GOLD MZ PEPITE

metalaksil, mankozeb

MOXIMATE 505 WP

cimoksanil, mankozeb

MANOXANIL

NAUTILE DG

PROFILUX

MANFIL 75 WG

mankozeb

MANFIL 80 WP

PENNCOZEB 75 DG

MANKOZEB

INDOFIL 80 WP

MILDICUT 25 SC

ciazofamid

ORVEGO

dimetomorf, ametoktradin

LBG-01F34

kalijevi fosfonati

SORIALE LX

Siva plijesan

(Botrytis cinerea)

          Općenito. Siva plijesan jedna je od najštetnijih bolesti vinove loze u kontinentalnom području, iako znatne štete čini i u priobalnom dijelu Hrvatske. Izravne štete smanjenja uroda kreću se od 3 do 15%, ovisno o godini, a bolest se ne javlja svake godine. Neizravne štete očituju se u lošijoj kakvoći mošta koji ima miris po plijesni i vina koje je podložno jakoj i brzoj promjeni boje.

          Biologija. Ova gljiva prezimljava u obliku micelija ili sklerocija na odrezanoj rozgvi na tlu. Na rozgvi koja ostane nakon rezidbe na čokotu, gljiva može prezimiti u obliku micelija pod korom, u obliku sklerocija ili kao micelij u pupu. Sklerociji koji kliju daju sivkastu nakupinu micelija na kojem se razvijaju sporonosni organi gljive i konidije koje šire zarazu. Na sklerociju mogu nastati i apoteciji (plodišta) koja pripadaju spolnom stadiju gljive (Botryotinia fuckeliana). Tada nastaju askusi s akosporama u apoteciju koji su izvor zaraze, no ovaj stadij gljive rijetko kada se u prirodi stvari. Konidije koje dospiju na dijelove cvata žive saprofitski i koriste te dijelove biljke za svoj opstanak. Unutar cvata se ne događaju veće promjene osim ako ne dođe do povoljnih prilika kao što su dugotrajne kiše kada se gljiva može naseliti na peteljkovinu osjetljivih sorata. „Zelena faza“ plijesni javalj se u vrijeme zatvaranja boba kada se naseljava na peteljke, peteljčice preko kojih inficira bobe i može izazvati ozbiljne štete. Najizraženije promjene na bobama nastaju u jesen. Gljiva se lako naseljava na oštećena mjesta koja su nastala bilo od kukaca, tuče ili strojeva. Kada čokoti koji imaju plitak korijen naglo prime vodu, trasportiraju je u grozd gdje na bobama mogu nastati sitne pukotine na kožici koje su idealna mjesta za ulazak gljive. Direktan prodor gljive se događa nakon što spora proklija i stvori infekcijsku hifu koja probija pokožicu. Optimalna temperatura za razvoj ove gljive je 20 – 23°C uz prisutnost vode na biljnim organima, a u ovim uvjetima razdoblje od infekcije do pojave simptoma traje svega 4 – 5 dana.

          Simptomi. Na listovima se u rano proljeće javljaju žućkaste pjege koje kasnije postaju smeđe. Na pjegama se može formirati sivkasta prevlaka pri vlažnom vremenu. Zaraza se može širiti i na mladice kojima trule koljenca. U vremenu cvatnje mogu biti napadnute i peteljke cvata nekih sorata što uzrokuje sušenje grozdića. Cvjetovi posmeđe i suše se, a može doći i do otpadanja te se u vlažnim uvjetima na njima može javiti paučinasta siva prevlaka. Najuočljiviji i najčešći simptomi javljaju se na grozdovima u razdoblju od promjene boje do potpune zriobe. Tada se na bobama javlja siva paučinasta prevlaka. Na pokožici se boja na dijelovima mijenja sve dok cijela boba ne poprimi svijetlosmeđu boju. Bolest se brzo širi i može zahvatiti veći dio grozda ili cijeli grozd.

          Zaštita. Pri podizanju vinograda treba računati o njegovom položaju, o sadnji redova na način da se vlaga unutar čokota što kraće zadržava, o izboru uzgojnog oblika, o izboru sorte, o pravovremenom plijevljenju mladica, pinciranju, zalamanju zaperaka, skidanju suvišnih listova u blizini grozda i tako dalje. Ove mjere uvelike smanjuju zarazu, smanjuju vlagu i olakšavaju uporabu fungicida. U vegetaciji treba paziti da se ne pretjera s gnojidbom dušikom. Važna je i zaštita od štetnika kao što su grozdovi moljci koji oštećuju bobe i na taj način stvaraju povoljne uvjete za ulaz i razvoj bolesti. U godinama povoljnim za pojavu i širenje bolesti primjena fungicida je neizbježna. Najčešće se provode četiri prskanja: neposredno nakon cvatnje, kada se bobe počnu dodirivati, kada bobe počnu omekšavati ili kada bobe s obojenom pokožicom počnu mijenjati boju i 21 – 28 dana prije planirane berbe što ovisi o karenci primijenjenog fungicida. Na sortama kao što su zeleni silvanac i rajnski rizling i na lokacijama gdje se često javlja zaraza peteljke grozda prvo prskanje treba obaviti pred cvatnju, a ne nakon cvatnje. Najučinkovitija zaštita postiže se uporabom specifičnog fungicida u sva četiri roka, ali budući da zaraze nije jednolična svake godine, često se u prva dva prskanja koriste fungicidi koji uz plamenjaču smanjuju zarazu sivom plijesni. U tablici su navedeni pripravci i aktivne tvari koji imaju dozvolu za suzbijanje sive plijesni.

PRIPRAVAK

AKTIVNA TVAR

CANTUS

boskalid

PYRUS 400 SC

pirimetanil

SWITCH 62,5 WG

ciprodinil, fludioksonil

Pepelnica

(Uncinula necator)

          Općenito. Pepelnica je prva bolest koja se pojavila na vinovoj lozi u Europi, a da je stranog podrijetla. Prvi simptomi zamijećeni su u okolici Londona 1845. godine od strane vrtlara Tuckera, a ime bolesti Oidium tuckeri dao je mikolog Berckeley koji ju je prvi opisao. Nekoliko godina kasnije bolest se proširila na sve zemlje Mediterana. Pojava bolesti uvelike je otežala uzgoj vinove loze koja je do tada tražila malu njegu, a davala dobar izvor prihoda. Ime pepelnica potječe od simptoma na biljnim dijelovima koji izgledaju kao da su prekriveni pepelom. Taj „pepeo“ su lanci oidija i micelija.

          Biologija. Patogen može prezimiti na dva načina. Prvi način je u obliku micelija i oidija u pupovima zaraženih čokota, a drugi u obliku kleistotecija. Kleistoteciji su smeđa do crna plodna tijela gljive oblika kuglice. Vrlo su sitni, a mogu biti promjera 84 – 105 µm. Pri prezimljavanju u pupovima najčešće su zaraženi srednji pupovi na lucnju, a patogen zaštićen u pupu može dulje podnijeti temperature i do -15°C, a temperature od -21°C u trajanju od 5 ili više sati su pogubne. Umnažanje oidija i micelija koji je prezimio u pupu počinje na temperaturama iznad 5,6°C. Iz tako zaraženih pupova razviju se zaražene mladice na kojima se nalazi prevlaka pepeljasto sive boje, a ta pojava najčešće se primjećuje u vinogradima na jugu Hrvatske. Kleistoteciji nastaju u početku rujna do listopada na zaraženim listovima i mladicama, a ispiranjem kišom mogu dospjeti i na koru čokota i tlo. Kleistoteciji koji prezime u pukotinama kore čokota mogu sačuvati svoju vitalnost. U kleistotecijima se nalaze askusi sa askosporama koje vrše infekciju, a da bi se askospore oslobodile potrebna je kiša od 2,5 mm i temperature više od 10°C. Oslobađanje askospora obično počinje nakon otvaranja prvih listića pa do cvatnje, a biljne dijelove mogu inficirati samo ako su određeno vrijeme bili vlažni. Pri nižim temperaturama vlaženje mora biti dulje nego pri optimalnoj temperaturi što znači da su duljina vlaženja i temperatura u obrnutoj korelaciji. Nakon infekcije javljaju se simptomi. Novonastale oidije izvor su sekundarnih infekcija, a oidije nemaju nikakvih potreba za vodom te se mogu razmnožavati i pri niskoj vlazi zraka. Direktno sunčevo svijetlo inhibira klijanje oidija, a pojedini grozdovi koji su direktno izloženi suncu mogu biti ne zaraženi ili manje zaraženi od grozda koji je u sjeni s unutrašnje strane čokota.

          Simptomi. Štete mogu biti velike, u godinama povoljnim za razvoj bolesti u pojedinim vinogradima i stopostotne. Pepelnica ili lug izaziva promjene na svim zelenim dijelovima biljke kao što su listovi, peteljka lista, peteljkovina, mladice, vitice, cvat i bobe. Svaki stadij razvoja lista može biti napadnut. Simptomi su u početku napada jedva uočljivi, a patogen naseljava lice lista, ali kod jače zaraze može se nalaziti i na naličju. Nastaju veće ili manje pepeljaste zone. Gljiva haustorijama crpi hranu iz epidermalnih stanica (budući da je ektoparazit) koje s vremenom odumiru. Nenapadnute stanice se nesmetano dalje razvijaju pa zbog nejednakog rasta nastaje kovrčanje i uvijanje lista. Prisutnost gljive na listovima najavljuje jači napad na grozdove. Mladice mogu biti napadnute sve dok ne odrvene. Prije zriobe drva mogu se primijetiti slabo izražene zrakaste mrlje tamno plave do crne boje. Odrvenjavanjem mladica ostaju nekrotizirane stanice, a na rozgvi se nalaze smeđe mrlje zrakastog ruba. Od jakih zaraza mladica može zaostati u rastu i razvoju i slabije odrvenjavati, zbog čega se takva rozgva ne smije koristiti kao plemka za proizvodnju crijepova. Cvat može biti napadnu prije otvaranja, a cvjetovi priljubljeni jedan uz drugoga češće su napadnuti. Cvjetovi se suše i otpadaju. Na bobama nastaju najveće štete, a mogu biti napadnute od zametanja do promjene boje boba. Nakon oplodnje, kod veličine boba 2 – 3 mm u promjeru, mogu biti i potpuno prekrivene pepeljastom prevlakom. Kod boba koje su napadnute neposredno poslije cvatnje mogu nastati i pukotine koje sežu sve do koštice što je još jedan karakterističan simptom pepelnice.

          Zaštita. Različita je osjetljivost sorata na pepelnicu. Američke sorte vinove loze i njihovi križanci otporniji su od europskih sorata kao što su portugizac, plemenka, frankovka, chardonnay, pinot, moslavac, rajnski rizling, silvanac, maraština, debit, carignan, borgonja, hrvatica, muškat i mnoge druge sorte. Povoljne agrotehničke mjere smanjuju zarazu. Skidanje listova u blizini grozdova smanjuje vlagu i omogućava kvalitetnu primjenu fungicida koja je na europskim sortama neizbježna. Sa zaštitom se obično počinje prije cvatnje prskanjem sumpornim sredstvima u stadiju (B-C), a osobito u vinogradima u kojima postoje učestale zaraze grinjama šiškaricama. Pred cvatnju obavlja se tretiranje i protiv pepelnice i protiv plamenjače uporabom sistemičnih fungicida koji se doda pripravku za zaštitu od plamenjače. Nakon cvatnje također se može koristiti fungicide za suzbijanje pepelnice i plamenjače, a u područjima u kojima se pepelnica javlja u jakom intenzitetu, može se između dva prskanja provesti zaprašivanje sumpornim prahom. Kada završi zaštita od plamenjače još uvijek može doći do zaraze pepelnicom te je možda potrebno obaviti jedno do dva prskanja. U ekološkoj proizvodnji se osim sumpora koriste i biofungicidi na osnovi hiperparazita Ampelomyces quisqualis i Tilletiopsis sp. Ove mjere imaju slabije djelovanje od kemijskih pripravaka. Fungicidi registrirani za suzbijanje pepelnice prikazani su u sljedećoj tablici:

PRIPRAVAK

AKTIVNA TVAR

CHROMOSUL 80

sumpor

COSAVET DF

KALINOSUL 80 WG

KOSSAN WG

KUMULUS DF

SULFOLAC 80 WG

SUMPOR SC-80

SUMPORNO PRAŠIVO

SUMPOR PRAŠIVO

BRIMFLO

THIOVIT JET

SULGRAN

SUMPOR WG 80

MICROTHIOL SPECIAL DISPERSS

CABRIO TOP

piraklostrobin, metiram

NATIVO 75 WG

trifloksistrobin, tebukonazol

ZATO 50 WG

trifloksistrobin

QUADRIS

azoksistrobin

STROBY WG

krezoksim-metil

CUSTODIA

azoksistrobin, tebukonazol

TALENDO

prokinazid

DYNALI

difenkonazol, ciflufenamid

DIFCOR

difenkonazol

TALENDO EXTRA

tetrakonazol, prokinazid

DOMARK 40 ME

tetrakonazol

FALCON EC 460

spiroksamin, tebukonazol, triadimenol

FOLICUR EW 250

tebukonazol

MYSTIC EC

TEBUSHA 24% EW

TEBKIN 250 EW

TEBU SUPER 250 EW

TEBUCOL

INDAR 5 EW

fenbukonazol

TOPAS 100 EC

penkonazol

BUMPER 25 EC

propikonazol

PROPIKON

FOND 12 E

miklobutanil

SYSTHANE 24 E

MISHA 20 EW

POSTALON 90 SC

kinoksifen, miklobutanil

VIVANDO

metrafrenon

KARATHANE GOLD 350 EC

meptil-dinokap

CRYSTAL

kinoksifen

KUSABI

piriofenon

VITISAN

kalijev hidrogen karbonat

Crna pjegavost vinove loze

(Phomopsis viticola)

          Općenito. Ova bolest proširena je u gotovo cijeloj Hrvatskoj u zabrinjavajućim razmjerima. U Sjevernoj Americi poznata je pod nazivom „dead arm“ odnosno „mrtva ruka“ zbog propadanja rozgve. U literaturi se može pronaći i pod nazivom „eskorioza“. Gubici uroda zbog zaraze crnom pjegavosti mogu se popeti i do 30% u povoljnim uvjetima za razvoj.

          Biologija. Ova gljiva prezimi u obliku micelija u rozgvi na čokotu ili na tlu. Prije početka vegetacije formiraju se piknidi (plodna tijela gljive) iz kojih u proljeće izlazi velik broj piknospora posebice za vrijeme kišnog vremena. Piknospore izlijeću i u kasnijoj vegetaciji iako znatno manje. Ova gljiva ima dva tipa spora: ovalne do eliptične spore „A“ koje su sposobne obaviti infekciju i nitaste, zakrivljene na krajevima „B“ spore. Bolest prodire u tkivo domaćina preko puči i rana. Piknospore inficiraju vinovu lozu u širokom rasponu temperatura (1 – 37°C), a optimum za razvoj je 23°C uz 98 – 99% relativne vlažnosti zraka.

          Simptomi. Javljaju se na mladicama, kod nekih sorti na rozgvi, listovima i peteljkovini grozda. Na listovima se javljaju žućkaste pjege promjera 2 – 3 mm, a u sredini pjege nalazi se crna točka. List se deformira i zaostaje u rastu i razvoju. Na peteljci lista nastaje uzdužna nekroza crne ili tamno plave boje. Na mladicama se javljaju ulegnuta mjesta ovalnog oblika, najčešće na prvih sedam internodija,0 također tamno plave ili crne boje, a posljedica je to odumiranja stanica. Rastom mladica pjege se povećavaju. Javlja se pukotina koja poprimi smeđu boju. Ovi simptomi najuočljiviji su nakon odrvenjavanja mladica. Rozgva poprima pepeljasto srebrnu boju na kojoj se tijekom zime formiraju piknidi, plodna tijela gljive, u obliku malih kuglica. Na zaraženoj se rozgvi pupovi ne formiraju jednakomjerno. Na peteljkovini nekih sorata nastaju tamno smeđa polja poput nekroza. Sa rozgve se zaraza može proširiti i na krakove koji potpuno slabe i osuše se.

          Zaštita. Bolest se širi i prenosi zaraženim sadnim materijalom, stoga je upotreba zdravog sadnog materijala jedna od osnovnih mjera zaštite. Rezidbom se treba odstraniti što je moguće više zaraženih lucnjeva, a svu zaraženu rzogvu treba iznijeti iz vinograda i uništiti. Zaoravanjem rozgve ostavlja se znatan infektivni potencijal u vinogradu. Potrebno je i izbalansirati gnojidbu. Ove preventivne mjere najčešće su dovoljne za zaštitu manje osjetljivih sorata. Bolest se brzo širi i teško ju je iskorijeniti, stoga se u treba sustavno suzbijati. Suzbijanje kemijskim sredstvima prvo je potrebno obaviti u zimu prskanjem bakrenim preparatima i to neposredno pred kretanje vegetacije. Nakon toga preporučuju se još dva prskanja, u stadiju B – C i u stadiju D – E. Sredstva koja imaju dozvolu za suzbijanje crne pjegavosti vinove loze su:

PRIPRAVAK

AKTIVNA TVAR

CRVENO ULJE

parafinsko ulje, bakarni oksid

RED FOX

parafinsko ulje, bakarni oksid

CUPRABLAU-Z

bakarni oksiklorid

NORDOX 75 WG

bakarni oksid

CURZATE F

cimoksanil

DITHANE M-45

mankozeb

PINOZEB M-45

PENNCOZEB 75 DG

SOLOFOL

folpet

MIKAL FLASH

fosetil, folpet

MIKAL PREMIUM F

iprovalikarb, fosetil, folpet

SHAVIT F

triadimenol

UNIVERSALIS

azoksistrobin, folpet

POLYRAM DF

metiram

DELAN PRO

ditianon, kalijevi fosfonati

Fitoplazme kao uzročnici žutice vinove loze

        Budući je ove godine podignuta velika prašina vezana uz bolest vinove loze znane kao "eska" ili apopleksija (kap vinove loze), smatramo potrebnim da vinogradare upozorimo na bolesti koje su daleko više zastupljene u našim vinogradima, pogotovo mladim, a zovu se žutica vinove loze uzrokovane fitoplazmama.

        Bolesti su prisutne u našim vinogradima ali im naši vinogradari ne pridaju posebnu pažnju, odnosno neki je ni ne uočavaju.

        Uzročnici tih bolesti su patogeni ranije označavani kao organizmi slični mikoplazmama, a u novije vrijeme poznati pod nazivom fitoplazme. Do unazad petnaestak godina njihova prisutnost na vinovoj lozi u Hrvatskoj nije zabilježena.

Opširnije:Fitoplazme kao uzročnici žutice...

Sušica cvata i grozdića vinove loze

        Opis: Bolest napada cvat i mlade grozdiće, zatim mladice, a osim toga, česta je na peteljki listova, dok se na plojci rijetko pojavljuje. Cvjetovi posmeđe i otpadaju, te na čokotu ostaje visiti samo suha peteljkovina. Kod djelomične zaraze cvata javljaju se smeđe do ljubičastosmeđe produljene pjege koje se često u sredini uzdužno raspuknu, a dio cvata iznad pjega se osuši. Na bobicama. se bolest razvija odmah čim se formiraju. One pocrne i postanu tvrde. Kasnije se zaraza bobica ne javlja. Zaraza je utvrđena na velikom broju sorti vinove loze. Na mladicama se zaraza prepoznaje po smeđim do ljubičastosmeđim dugoljastim pjegama koje zahvate mladicu u dužini 1-10 cm, već prema jačini zaraze. Karakteristično je da se mladica u središtu pjege uzdužno raspukne. Ukoliko se rezidbom zaražena rozgva ne ukloni, izbija iz nje mladica koja se osuši, jer se gljiva iz rozgve proširi na bazi mladice koja na ovom mjestu posmeđi. Češća je zaraza cvata nego mladica, odnosno rozgve. Na plojki listova javljaju se male okrugle smeđe pjege, dok su simptomi na peteljci isti kao i na peteljkovini cvata. Kod zaraze peteljke lista, obično se osuši jedna polovina plojke.

Opširnije:Sušica cvata i grozdića vinove loze