Organska proizvodnja grožđa
Organska proizvodnja u vinogradarstvu datira iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Njene osnovne principe i standarde postavili su proizvođači vina iz Njemačke, Francuske i Švicarske. Danas je prisutna u skoro svim europskim, prije svega mediteranskim zemljama.Najveće površine pod organskim vinogradima su u Italiji, oko 54.000 hektara (45 % na Siciliji), potom u Španjolskoj 21.000 i Francuskoj 10.200 hektara.U cijeloj Europi ima oko 92.500 hektara, što znači da je udio vinogradarstva u okvirima organske poljoprivrede mali, svega oko jedan posto. U mnogim zemljama projekte ovakve proizvodnje subvencionira država, a u Italiji i Njemačkoj su dio programa EU i svaki proizvođač godišnje dobiva pomoć od 500 do 750 eura po hektaru.
Ovakva proizvodnja organizirana je, istina skromno i u Vojvodini. U vinogradu "Navip-Fruškogorca" u Petrovaradinu od 1994. godine uzgaja se grožđe po organskim principima. Moderna plantaža oslanja se na rub Nacionalnog parka "Fruška gora" i može se reći da je "pred vratima" Novog Sada.
Sorta "rizling talijanski" na ovoj plantaži uzgajan je na tri hektara do 1998., a potom je površina povećana na šest hektara. Grožđe za novi tip vina, tzv. eko-vino, proizvodi se po međunarodnim standardima za organsku proizvodnju (IFOAM), uz stalnu inspekcijsku kontrolu.
Promocija "rizlinga talijanskog", prvog ekološkog vina s certifikatom, održana je na 63. međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu prije deset godina.To je kvalitetno, bijelo suho vino s geografskim porijeklom, rezultat rada stručnog tima agronoma i enologa. Ovaj projekt je uspješno povezao tradicionalnu i suvremenu organsku proizvodnju grožđa i vina.
Cijeli proces proizvodnje uspješno vodi mr. Vesna Robotić, koja je i autor ovog projekta.
Zdravo grožđe - kvalitetno vino
Vinogradarstvo po principima organske poljoprivrede podrazumijeva proizvodnju zdravog grožđa i kvalitetnog vina. Uvažavaju se biološki zakoni, podržavaju i unapređuju prirodna plodnost i biološki procesi u zemljištu, koristi njegova mikrobiološka aktivnost koja doprinosi pravilnoj ishrani loze. Obrada zemljišta svodi se na najmanju mjeru, a zabranjena je uporaba mineralnih gnojiva i sintetičkih pesticida u zaštiti.Stalnom kontrolom proizvodnje, koja se uklapa u zaštitu životne sredine, organsko vinogradarstvo osigurava kvalitetu, očuvanje okoline i ljudskog zdravlja. Magični trokut koji čini njegovu suštinu je balans između ekologije, ekonomije, kvaliteta grožđa i vina.
Osnovno je pridržavanje principa na kojima se proizvodnja zasniva. Prije svega,vinograd mora biti dovoljno udaljen od industrijskih zagađivača, auto-putova i zasada s klasičnom proizvodnjom. U blizini treba posaditi pojas drveća i grmlja, jer to povoljno utječe na prisustvo korisnih organizama i stabilnost agro-ekološkog sustava. Sadržaj štetnih materija u zemljištu mora biti ispod propisanih vrijednosti. Ako su prethodne godine primjenjivani sintetički kemijski preparati, za organsku proizvodnju može se koristiti tek poslije godinu-dvije.
Odluku o pogodnosti neke parcele za ovakvu proizvodnju donosi ovlaštena osoba iz licencirane institucije poslije kontrole zemljišta,vode i zraka.
Sadnja na blagim padinama
Za podizanje vinograda po principima organske poljoprivrede najpovoljnije su blage kosine i padine okrenute jugu, jugozapadu i jugoistoku, odnosno brežuljkasta područja do 350 metara nadmorske visine. Mogu se izabrati i drugi položaji, ali to zahtijeva dodatna ulaganja u terasiranje i zaštitu od niskih temperatura (zagrtanje).Priprema zemljišta za sadnju počinje podrivanjem. Preporučuju se podrivači koji imaju dva ili tri radna tijela i rade na 70 centimetara dubine. Ovom dubokom obradom ne narušava se struktura i ne izbacuje na površinu donji, "mrtvi" sloj zemljišta, već se samo produbljuje oranični. Tako se poboljšavaju vodno-zračne i toplotne osobine tla, zadržava postojeća mikrobiološka ravnoteža i stvaraju povoljni uvjeti za razvoj korijena vinove loze.
Pošto su zemljišta za podizanje vinograda uglavnom siromašna organskom materijom, neophodna je dodati humus. Naime, za normalan razvoj i dobar prinos vinove loze zemljište treba imati 2,5 - 3 % humusa. Da bi se sadržaj povećao za jedan posto, tijekom ljeta treba ravnomjerno rasporediti 40 - 60 tona zrelog stajskog gnojiva po hektaru i odmah zaorati na 20 centimetara dubine. Toliko stajskog gnojiva može zamijeniti tri-četiri puta manje treseta, komposta, humusa (glistenjaka) i drugih gnojiva.
Prije sadnje površinski sloj zemljišta se usitni tanjuranjem. Na kraju slijedi izmjera i obilježavanje sadnih mjesta, a potom iskop jama.
Bezvirusni cjepovi
Za zasnivanje vinograda koriste se samo kvalitetni cjepovi, s certifikatom, proizvedeni uz strogu kontrolu stručnjaka i testirani na viruse (virus free). Treba zadovoljiti i uobičajene norme kvalitete. Donji dio cijepa mora imati tri do pet zvjezdasto raspoređenih osnovnih žila promjera 3 mm. Korijenovo stablo, pravo i bez oštećenja, treba biti promjera 8-10 mm, spojno mjesto mora biti dobro sraslo, a mladica zdrava i najmanje dužine 50 cm.Cjepovi se mogu saditi ručno i vodenom sadiljkom. Promjer jame ne smije biti manji od 40 centimetara, dok je optimalna dubina 35 - 40. Kopaju se ručno ili strojno. Pri tome se prvi sloj zemlje odvaja na jednu, a drugi na suprotnu stranu.
Dno jame se pokrije s pet do deset centimetara sitne zemlje, koja se blago nagazi. Potom se koso postavi cijep tako da je spojno mjesto dva-tri centimetra iznad tla. Jama se do polovice popuni zemljom, po kojoj se rasporedi tri do pet kilograma zrelog stajskog gnoja. Na kraju se do vrha popuni zemljom i napravi humka nekoliko centimetara iznad vrha cijepa.
Može se saditi i hidromehaničkom sondom, "hidroburom" koji je povezan s traktorskim atomizerom i pod pritiskom vode iskopava jamu. Postupak je jednostavan. Jedan radnik sondom buši jame, drugi postavlja pripremljene cjepove u iskopane jame, a treći ih zagrće.
U suvremenom plantažnom uzgoju vinove loze, razmak između redova je 2,5 - 2,8, a u redu 1 - 1,2 metra, što zavisi od bujnosti sorte. Od uzgojnih oblika preporučuje se Gijot.
Minimalna obrada
U organskoj proizvodnji obrada je minimalna. Jer, čestim prohodom mehanizacije povećava se zbijenost zemljišta i zaustavlja ili ograničava aktivnost mikroorganizama u dubljim slojevima.Zemljište se površinski obrađuje pri unošenju organske mase i pripremi za sadnju. U tijeku vegetacije može se kombinirati sa zatravljivanjem, odnosno malčiranjem. Primjeri harmonične obrade bez otvaranja brazda i narušavanja strukture zemljišta su naizmjenično malčiranje i plitka obrada svakog drugog međurednog prostora, ali i plitka obrada ispod čokota i zatravljivanje prostora između redova.
Zatravljivanjem se sprječava erozija i održava struktura zemljišta, poboljšava plodnost i smanjuje prisustvo uzročnika kloroze, viroza i sive plijesni. Travne smjese trebaju biti što bogatije vrstama tipičnim za određeno područje i sadržavati leguminoze. Važno je i prisustvo cvjetajućih biljaka jarkih boja (facelija, cikorija, heljda). To ne samo da predstavlja zaštitni znak proizvodnje, nego i značajno utječe na očuvanje biološke raznovrsnosti u vinogradu i postizanje ravnoteže između korisnih predatorskih i štetnih vrsta.
Za ishranu vinove loze koriste se isključivo organska gnojiva. To može biti stajsko gnojivo, kompost, humus (glistenjak), treset, drveni pepeo, biljni rastvori i dr. Važno je da su propisane kvalitete, odnosno bez ostataka pesticida, teških metala, sjemena korova i štetočina što se utvrđuje analizom uzoraka u referentnim i ovlaštenim laboratorijima. U suprotnom, mogu imati štetan efekt na zemljište, vodu i samu lozu.
Da se loza može uzgajati i prihranjivati bez mineralnih gnojiva potvrđuje uporaba različitih kombinacija organskih hranjiva, uz rastresanje površinskog sloja i zatravljivanje smjesom različitih biljnih vrsta. U tim smjesama najčešće se preporučuju leguminoze koje osiguravaju dušik.
Bolesti
Štetu mogu prouzrokovati pepelnica i plamenjača, pa je neophodna zaštita. U organskoj proizvodnji ona se primjenjuje u vrijeme kada je stupanj zaraze mali, uz obvezno praćenje i kontrolu prisutnosti bolesti i štetočina.Vinova loza je najosjetljivija na pepelnicu sedam tjedana poslije pucanja pupoljaka. Lišće, lastari (jednogodišnje drvo na dvogodišnjem drvu) i peteljke grozdova osjetljivi su dok su zeleni, a bobice samo 4-6 tjedana poslije cvatnje, dok ne dostignu veličinu graška. Zato je važna rana zaštita, jer ako se primarna zaraza ne ostvari do cvatnje, štete na grozdovima bit će male. Ako se u vinogradu pojavljuju mladice, odnosno lastari koji se razvijaju iz okca zaraženog pepelnicom u prethodnoj godini, u prva dva tjedna poslije otvaranja pupova trebaju se redovno odstranjivati.
Prisustvo simptoma pepelnice kontrolira se i poslije cvatnje, 10-12 tjedana od kretanja vegetacije. Ako se primijete na nekoliko čokota, od deset pregledanih, treba nastaviti zaštitu sve do zatvaranja grozdova. Ukupno je potrebno 8-16 prskanja.
Za zaštitu od ove bolesti u organskoj proizvodnji dozvoljena je uporaba sumpornih preparata, potom natriji kalij-bikarbonata (0,5 % do cvatnje i 1 % poslije cvatnje). Mogu se koristiti i biološka sredstva na bazi suhih spora Bacillus subtilis, kao što su Serenade i Biopro, ali i ona koja sadrže dehidrirane spore gljivice Ampelomyces quiqualis - AQ-10. Pepelnice će biti manje, ako se sade manje osjetljive sorte i osigura strujanje zraka između čokota.
Uvjeti za pojavu plamenjače nalaze se u formuli 10:10:24. To znači da temperatura zraka treba biti najmanje 10°C, minimalna količina oborina 10 milimetara, a u tijeku 24 sata zemljište mora ostati vlažno najmanje 16 sati. Razvoju bolesti pogoduju vlažna ljeta. Širi se tijekom cijele vegetacije i može izazvati velike štete, u nekim godinama čak i uništiti rod. Zato se o zaštiti mora voditi računa još u tijeku sadnje vinograda. Naime, zasadi se trebaju podizati na južnim, sunčanim stranama i na propusnom zemljištu, a redovi usmjere u pravcu puhanja vjetra, da bi zračna strujanja brzo sušila lišće i zemljište.
Korisna je i blagovremena agrotehnika u tijeku vegetacije. Prvim zalamanjem zaperaka smanjuje se broj listova na čokotu, bolje je provjetravanje i nanošenje preparata. Ako su vrhovi lastara zaraženi, zalamanjem se odstranjuju i tako smanjuje tzv. infektivni potencijal koji se prenosi u slijedeću vegetaciju.
Protiv plamenjače mogu se koristiti bakrena sredstva, ali je godišnja količina ograničena na tri do četiri kilograma bakra po hektaru. Postoje i novi preparati na bazi bakaroksiklorida, bakarhidroksida i bakaroksalata, ali su i njihove doze smanjene. Prije cvatnje loze dodaje se 80-150, a poslije 200-400 grama bakra po hektaru.
Mogu se primjenjivati i sredstva na bazi gline, prirodni bentonit s visokim sadržajem aluminija (Ulmasud i Myco-Sin), dok su u uvjetima srednje i niske zaraze efikasne fosforna (0,025 %) i salicilna kiselina (0,2 %).
Prskanje treba početi čim se stvore uvjeti za pojavu plamenjače. Do cvatnje se dva-tri puta koriste Ulmasud i Myco-Sin. Posljednje prskanje je neposredno prije cvatnje sredstvima na bazi bakra ( 0,1-0,2 kilograma bakra po hektaru), koja se primjenjuju i za prvu zaštitu poslije cvatnje (0,3-0,5 kilograma po hektaru).
Broj prskanja ovisi od vremenskih uvjeta, ali ih obično ima i do deset u godini prosječne zaraze.
Štetočine
Sivi grozdov moljac se pojavljuje u godinama, kada je toplo i izrazito suho ljeto, pa u nepovoljnim uvjetima zaštita nije potrebna. Prva generacija ovog moljca javlja se u vrijeme cvatnje loze, a druga generacija sredinom ljeta, kada su bobice veličine graška. Najveće štete nanosi u tijeku zriobe grožđa.Preporučuje se praćenje leta leptira i klimatskih uvjeta, a poslije prvih oštećenja određuju se rokovi suzbijanja. Let leptira kontrolira se mamcima s feromonima (feromonske klopke), koji se u vinograd postavljaju krajem travnja ili početkom svibnja. Svaki dan se bilježi broj uhvaćenih insekata, a prag štetnosti je 75 leptira. Od toga dana zbrajaju se srednje dnevne temperature i kada njihov zbroj dostigne 110 stupnjeva, uz pojavu prvog zaperka na grožđu, to je optimalno vrijeme za suzbijanje prve generacije.
Druga i treća generacija uništavaju se kada ulovljenih leptira ima preko 70 i kada se početkom ljeta nalaze položena jaja na grozdovima. Primjenjuju se preparati na bazi Bacillus thurengiensis.
Mogu se koristi i feromoni koji se nanose na plastični materijal u obliku laminata na disperzorima, difuzorima ili evaporatorima. Feromoni se raspoređuju na čokote, a po hektaru treba ih imati 500-1000. Mužjake zbunjuju brojni izvori mirisa ženki, pa ne mogu naći prave, koje ostaju neoplođene. Ova metoda efikasnija je u vinogradima većim od četiri hektara. U Francuskoj se koristi od 1999. godine na deset tisuća hektara.
Ishrana loze, bez korištenja mineralnog dušika korisna je i za očuvanje staništa prirodnih neprijatelja štetnih insekata, odnosno buba mara, stjenica, zlatooki, bogomoljki, parazitskih osica i dr.
Grinje se mogu suzbiti preparatima na bazi sumpora i ekstraktom piretruma (sastojak biljke buhača koji ima insekticidno djelovanje). Efikasno je i očuvanje staništa njihovih prirodnih neprijatelja.
- Ulmasud - proizvod na bazi minerala gline - Biofa-Agrar, Munsingen i
- Myco-Sin - proizvod na bazi minerala gline + ekstrakt preslice + kvasci + silicijeva kiselina- Biofa-Agrar, Munsingen
Snežana Malinović,
Revija "Dobro Jutro"
Novi Sad
Specifična njega
Vinova loza se može tretirati sredstvima koja povećavaju njenu otpornost, a ne djeluju direktno na uzročnike bolesti i štetočine. To su preparati od ekstrakata biljaka, algi, propolisa, proizvodi od sirutke, ekstrakti humusa, homeopatski i biodinamički preparati.Preporučuje se prskanje zemljišta u vinogradu poslije kretanja vegetacije, preparatima od tekućeg humusa i ekstraktom preslice (Equisetum spp.) ili otopinom mliječno-kiselinskih bakterija. Tako se povećava biološka aktivnost i umanjuje infektivni potencijal oospora plamenjače. Sredstva koja sadrže lecitin smanjuju osjetljivost na pepelnicu.
Otporni međuvrsni hibridi
Iste sorte vinove loze mogu se uzgajati i po organskim i po konvencionalnim principima. Međutim, većina je osjetljiva na plamenjaču, pepelnicu ili sivu plijesan. Stručnjaci smatraju da je rješenje u sadnji međuvrsnih hibrida. Neki farmeri u Švicarskoj ih već uzgajaju, dok se u Njemačkoj koriste samo u eksperimentalne svrhe. U Češkoj je dozvoljena proizvodnja samo međuvrsnih stolnih hibrida.Za organsku proizvodnju preporučuju se Johanniter i Bronner, bijele vinske sorte, otporne prema plamenjači i pepelnici. Od crnih vinskih sorti treba saditi Regent i Rondo, jer su otporne i daju veoma kvalitetno vino. Lasta, Piroška, Ljana i Moldova su stolne sorte tolerantne prema uzročnicima bolesti, pa se uzgajaju uz smanjen broj prskanja biopreparatima.
Mogu se saditi i sve sorte koje se sade i u konvencionalnoj proizvodnji. To su Chardonnay, Sauvignon bijeli, Rizling rajnski, Rizling talijanski, Smederevka, Burgundac bijeli, Semillon, Traminac (za bijela vina), Burgundac crni, Merlot, Cabernet sauvignon. Preporučuju se i Vranac, Game crni, Frankovka (za crvena vina), Kardinal, Demir kapija, Beogradska rana, Gročanka, Afus ali, Muškat hamburg, Alphonso lavellee, Italija, Antigona i dr. Pri tome treba voditi računa o njihovoj osjetljivosti na bolesti i tako planirati zaštitu.