Koliki urod grožđa očekivati?

        Postoji uzrečica medu vinogradarima da "Tko reže, taj i bere", odnosno da već pri rezidbi u velikoj mjeri utječemo na rod. Dio tog posla može se izvesti i računski.

        Pri rezidbi vinograda treba utvrditi broj pupova kojim ćemo opteretiti svaki pojedini čokot, odnosno vinograd, da bi se dobio određeni prirod. To se može izvesti po formuli:

slika00


N - broj rodnih pupova
F - težina grožđa u kg na jedan čokot
n - prosječan broj grozdova po jednom pupu
p - prosječna težina jednog grozda

        Tablica 1. Prosječan broj grozdova i prosječna težina grozda

SortaProsječan broj
grozdova po pupu		Prosječna težina
grozda [g]
BURGUNDAC CRNI 1,1 - 1,3 70 - 90
PLAVAC MALI 1,6 - 2,0 150 - 300
FRANKOVKA 1,2 - 1,4 150 - 200
GAME BOJADISAR 1,5 - 1,6 90 - 120
PORTUGIZAC 1,2 - 2,4 150 - 200
KAVČINA 1,2 - 1,4 250 - 400
SOVINJON 1,1 - 1,2 70 - 110
TRAMINAC CRVENI 1,2 - 1,3 60 - 90
GRAŠEVINA 1,2 - 1,4 60 - 130
SILVANAC ZELENI 1,2 - 1,4 60 - 120
BURGUNDAC BIJELI 1,2 - 1,5 60 - 120
MOSLAVAC 1,2 - 1,4 120 - 160
RIZVANAC 1,2 - 1,4 100 - 150
KRALJEVINA CRVENA 1,3 - 1,8 140 - 360



Primjer 1.

        Koliko ćemo dobiti grožđa s površine od 1 ha ako svaki čokot rodi 2 kg?
        - udaljenost čokota od čokota u redu iznosi 1,2 metra
        - udaljenost reda od reda iznosi 1,5 metra

N - broj pupova po čokotu
F - težina grožđa po čokotu = 2 kg
n - prosječan broj grozdova po pupu = 1,2
p - prosječna težina grozda = 0,20 kg

slika01


        Za rod od 2 kg grožđa po čokotu potrebno nam je 8,3 pupova. Uzmemo li u obzir da će smrznuti oko 10% pupova, onda nam je potrebno 9 pupova po čokotu.

        1,2 x 1,5 m = 1,8 m2 - površina koju zauzima jedan čokot 1ha =10 000 m2
        10 000 m2 : 1,8 m2 = 5555 - čokota po ha
        5555 x 9 = 49995 pupova po ha
        5555 x 2 kg = 11.110 kg grožđa po ha - rodnost po 1 ha površine

        Na 1 ha površine predviđeni rod iznosi 11.110 kg, a za taj prirod treba čokot opteretiti sa 9 pupova, odnosno na 1 ha vinograda sa 5555 čokota x 9 pupova = 49995 pupova.

Primjer 2.

        Koliko pupova treba ostaviti po 1 ha površine ako želimo ostvariti prirod od npr. 10000 kg?

N - broj pupova na 1 ha
F - težina grožđa na 1 ha površine = 10.000 kg
n - prosječni broj grozdova po pupu = 1,2
p - prosječna težina jednog grozda = 0,20 kg

slika02


        Da se ostvari rod od 10.000 kg na 1 ha površine, potrebno je 41 666 pupova. Ako na toj površini imamo 5555 čokota, svaki od njih u prosjeku treba opteretiti sa 41 666 : 5 555 = 7,5 pupova.

        Isti način obračunavanja opterećenja po čokotu i rodnosti može se primijeniti i na površinama manjim od 1 ha.

        Da bismo što točnije utvrdili broj pupova po čokotu odnosno njegovo opterećenje, potrebno je točno znati prosječan broj grozdova i prosječnu težinu grozda. Težina grozda i rodnost pupova varira po sortama, a uveliko ovisi o klimatskom faktoru te o primijenjenoj agrotehnici. Vinogradar mora o svom vinogradu svake godine sabirati podatke o tome kako bi došao do njihovih stvarnijih vrijednosti.

        Rodnost pupa, odnosno broj grozdova po pupu, ustanovljava se u toku zimskog mirovanja. Od svake sorte uzima se po 10 rozgvi (obično za Vincekovo). Rez se izvede pri samom podnožju. Pupovi rozgve se podijele tako da se režu 1-1,5 cm iznad pupa. Slika 1. Tako se dobije 10 reznica od jedne rozgve. Svaki reznik stavlja se u svoju rupu perforirane ploče, za to posebno pripremljene. Ako nemamo ploču možemo za to upotrijebiti komad stiropora na kojem ćemo probušiti rupice. Ploča je dimenzija 55 x 55 cm sa 100 rupa, odnosno 10 redova po 10 rupa različitog promjera (sl. 1).

        Reznice se postavljaju tako da se u prvu rupu jednog reda stavi reznica s pupom koji se nalazio na najnižem dijelu rozgve, a u zadnju rupu istog reda stavi se reznica s pupom koji je na rozgvi zauzimao najviši položaj. Kako se od svake sorte uzima po 10 rozgvi, na perforiranoj će ploči svaka od njih u obliku reznica zauzimati svoj red. Perforirana ploča s tako složenim reznicama stavlja se u posudu dimenzija 60 x 60 x 15 cm, napunjenu vodom. Voda ne smije prelaziti preko perforirane ploče, ali krajevi reznica moraju biti uronjeni u nju. Ploča se mora dodacima prilagoditi dužini reznica. Posudu s reznicama treba unijeti u toplu (22-24°C) i svijetlu prostoriju, u kojoj će nakon 8-10 dana doći do kretanja pupova. Petnaest dana nakon kretanja pupova razvit će se mladice s cvatovima. Po broju cvatova izračunava se prosječan broj grozdova po pupu, tj. rodnost svakog pupa.

        Prosječnu težinu grozda jedne sorte ustanovit ćemo brojanjem grozdova i vaganjem u doba berbe.

Rezidba rodnog vinograda

        Nije dovoljno poznavati samo tehniku rezidbe već treba dobro poznavati agrobiološke i tehnološke osobine pojedinih sorata, zatim klimatske uvjete i svojstva tla te podloge s obzirom na bujnost i podnošljivost spram fiziološki aktivnom vapnu. Isto tako treba poznavati sistem uzgoja giyot, dvokrak, trokrak, kordionci, pergole (brajde).

Svrha rezidbe

        Legenda kaže da je "koza" prva skrenula čovjeku pažnju na potrebu rezidbe. Pitanje da li je rezidba vinove loze uopće potrebna i korisna agrotehnička mjera postavljali su više puta ne samo praktičari već i znanstveni radnici (Ravaz Keffer, Dalmasso i dr.). Oni tvrde da za dobivanje plodova rezidba loze nije nužna, pa čak ako se i ne provodi više godina.

        Međutim, bilo bi besmisleno negirati potrebu redovite rezidbe, jer ako bismo izostavili rezidbu to bi se neminovno odrazilo na kvalitetu (sadržaj šećera u grožđu odnosno moštu).

        Loza se orezuje da se:

  • pospješi (ubrza) raniji dolazak čokota u rod
  • regulira količina priroda u odnosu na bujnost čokota s obzirom na ekološke uvjete (klima - tlo)
  • čokotu daje određeni oblik koji olakšava obradu tla i zaštitu od bolesti i štetnika,
  • uklonimo bolesnu rozgvu (oštar rez kad je u pitanju fomopsis - crna pjegavost (eskorioza),
  • uklonimo osušene i smrznute dijelove čokota,
  • rezidbom se regulira sklad u razvitku korijenovog sustava naprama lisnoj površini.


        Da prilikom rezidbe ne bismo napravili "grube greške" na slikama 1-7 možete vidjeti razne uzgojne oblike vinove loze i kako se obrezuju sa kratkim opisom.

        Rodna je u načelu samo jednogodišnja rozgva (odrvenjela mladica), a ona raste iz dvogodišnje rozgve (sl. 1). Sretna je okolnost što od tog pravila odstupaju neke sorte u kojih mladice istjerale iz starog drva (spavajućih i adventivnih pupova) mogu biti rodne.

        Rezač treba poznavati osnove fiziologije i ekologije vinove loze, te posebno voditi računa o klimatskim prilikama koje su prethodile godini rezidbe. U vinogradarskim rajonima, kao i, u godinama s manje oborina (vlage u tlu i zraku) rodni pupovi smješteni su bliže osnovi rozgve pa možemo uspješno primijeniti kraći rez, bez obzira na to što na osnovi iskustva znamo da dotična sorta zahtijeva dugi rez. Naprotiv, u kišnim godinama (potkraj proljeća i u toku ljeta ) rodni pupovi se razvijaju dalje od osnove, pa treba primijeniti dužu rezidbu.

Opće pravilo rezidbe

        Opće je pravilo rezidbe da se uz lucanj, kondir ili rodni reznik ostavlja obavezno jedan prigojni reznik sa 1 do 2 pupa, a smješten je najčešće u neposrednoj blizini lucnja, kondira, odnosno reznika, dakle na istom ogranku (sl. 2).

        Uloga prigojnog reznika (1 do 2 pupa) jest da se iz njegovih pupova razviju nerodne mladice koje će se bolje razviti i dozoriti nego ako donose rod. Ovakva nerodna mladica dat će najbolju rozgvu za rod u slijedećoj godini, pa je zato i nazivamo "prigojnom".

        Prigojni reznik stajat će uglavnom na dvogodišnjem drvu, a samo u iznimnim slučajevima ostat će isti na starom drvu (može dobro poslužiti za pomlađivanje; odnosno smanjenje visine čokota).

        Kod nekih uzgojnih oblika reznici i lukovi mogu istovremeno služiti i kao rodno i kao prigojno drvo (račvasti uzgoj, kordonci Royat i Sylvoz - sl. 3 i dr.) .

        Slabim opterećenjem čokota rodnim drvom smatra se ako broj rodnih pupova ne prelazi 10, srednjim 10 do 40 pupova, a jakim opterećenjem ako ono iznosi 40 do 60 pa i više (na kordoncima i uopće kod čokota veće "ekspanzije", širih razmaka sadnje i povišenog uzgoja).

        Zatim treba znati da su pupovi na osnovi i na vrhu mladica slabije razvijeni, a najbolje u sredini. Svi pupovi ne nose začetke grozdova i mladice koje se iz njih razvijaju nisu rodne.

        Štetno je i ekonomski neopravdano ako čokote u dobroj "kondiciji" opterećujemo malim brojem pupova. Tada mladice previše bujaju, dobivaju mekše i spužvastije (poroznije) staničje pa nedovoljno dozore (odrvene) te takve rozgve lakše pozebu (smrznu). Zatim jače izbijaju zaperci, a cvasti i grozdovi se redovito osipaju ( budu rehuljavi ). Previše "oštra" rezidba na reznike umanjuje "vitalnost polena" uz osipanje cvata. Općenito oštra rezidba "depresivno" djeluje, jer se smanjuje vegetativni porast i rodnost čokota.

        Naprotiv, duga rezidba pojačava razvitak lisne mase, a to povoljno utiče na dozrijevanje rozgve te formiranje rodnih pupova i klijavost polena, kao i bolju opskrbu čokota rezervnim hranjivima (škrob-šećer). U tom treba naći mjeru, jer duga rezidba može imati za posljedicu suvišan broj grozdova koje treba naknadno prorjeđivati. Jako opterećeni, posebno mladi čokoti, u slijedećoj godini pokazuju znakove slabijeg porasta i rodnosti.

        Najveći potencijal rodnosti čokot postiže između 7. do 15. godine, a nakon tog vremena iz godine u godinu rodnost postupno opada. U toj dobi rezidba mora biti "umjerenija", a gnojidba redovitija i što bolje izbalansirana NPK gnojivima i mikroelementima.

        Ako ne ras polažete podacima iz stručne literature o načinima rezidbe (opterećenju rodnim pupovima) za pojedine sorte, a posebno za "nove" koje se uvode u sortiment određenog rajona ili podrajona-vinogorja, tada treba "iskustveno" (pokusima) utvrditi da li dotična sorta zahtijeva kratki ili dug rez (na lucnjeve) ili mješoviti rez (na kondire i lucnjeve). U rezidbi nećete pogriješiti ako sortu u koje su pupovi na osnovi rodni režete; "kratko" a sorte u kojih rodni pupovi poču roditi od 3 do 5 "nodija" od osnove rozgve, režete na duge reznike ili kratke do duge lucnjeve.

        Zobatice (stolne sorte) u pravilu režemo na kondire i reznike da grozdovi budu veći i ljepši (atraktivniji). Sorte s velikim grozdovima režu se obično kratko ili na srednje-dugo rodno drvo, a sorte s, malim grozdovima režu se većinom na dugo rodno drvo. Isto tako sorte bujnije, vegetacije i na bujnijoj podlozi režemo na dugo rodno drvo. Na plodnim i vlažnijim tlima treba čokote jače opteretiti, a manje na sušnijim (skeletnim) tlima toplijega klimata. Na starijim i oslabljenim čokotima treba primijeniti kratku ili izmjeničnu rezidbu (na dvokraku ostaviti samo jedan lucanj s odgovarajućim prigojnim reznicama).

        Načini rezidbe za pojedine sorte:

  • Kratka, mješovita, ili duga - blatina, vranac, plavac mali, frankovka, teran, buvier, barbera crna, portugizac, plavina, žilavka, maraština, pošip bijeli, vugava, bogdanuša, kraljevina crvena, plemenka bijela i crvena, čapski biser, ezerio.
  • Mješovita, ili duga - muškat otonell, muškat žuti, burgundac bijeli, silvanac, rajnski rizling, graševina, začinak, merlot, cabernet franc, burgundac crni, perletta, muškat italia, drenak crveni. afus-ali, muškat hamburg, čauš, rizvanac, semillon, sauvignon.
  • Duga rezidba - traminac, gamay bojadiser, burgundac sivi, krstač, muškat ruža madelein angevine, cabernet sauvignon. Kratka rezidba - alfonse-lavale, kraljica vinograda, kardinal, plovdina, ružica crvena, kreaca, kavčina crna, kadarun.


        Za stolnu sortu Kardinal (dr. Melita Fazinić - Zagreb; 1985. g.) navodi da je ona vrlo rodna sorta, bez obzira na to da li se reže na dugo ili kratko rodno drvo. Ali, budući da je riječ o stolnoj sorti za koju je vrlo važan izgled grozda, a koji se ne postiže dugom rezidbom, preporučuje se kratki rez rodnog drva, a uzgojni oblik "zadarska lepeza" na pergoli kosoga krova.

Prema broju ostavljenih pupova i dužini rozgve na kojoj su ti pupovi. smješteni razlikujemo:

  • rez na reznike, u Dalmaciji brk (1 do 2 pupa kratka rezidba),
  • rez na kondir, Dalmaciji mačica (4 do 6 pupova srednja rezidba),
  • rez na lucanj , luk, ili maca u Dalmaciji (7 do 10 pupova pa i više dugačka rezidba ) te
  • mješovita rezidba (kombinacija kratkoga i dugog rodnog drva).


        Ako za neku sortu kažemo da zahtjeva dugačku rezidbu (na lucnjeve), recimo od 7 do 27 pupova, posve je, razumljivo da ćemo kod umjerenog opterećenja 8 do 12 pupova dobiti manje grožđa, ali s većim postotkom šećera. Ali isto tako sorta koja zahtijeva dugo rodno drvo (lucanj) podbacit će u rodu ako je obrežemo na reznike ili kondire.

Utjecaj rezidbe na količinu priroda

        Rezidbom možemo ostaviti na čokotu manji ili veći broj pupova (ovisno o načinu uzgoja). Međutim, isti broj pupova na čokotu, na primjer 24 pupa, može biti na čokotu raspoređen na različite načine: 12 reznika sa dva pupa iznosi 24 pupa, isto tako 8 reznika sa po 3 pupa ili 2 lucnja sa po 10 pupova i 2 reznika sa 2 pupa. Ali, uz isti broj ostavljenih pupova na jednom čokotu rodnost će biti znatno veća ako se primijeni duga rezidba na lucnjeve, posebno kod sorta koje "izričito" zahtijevaju dugi rez, nego uz primjenu kratke rezidbe pa makar ostavili isti broj pupova (24). Tako, na primjer, traminac obrezan na kratko drvo dao je 1,4 kg grožđa po čokotu, a kod dugog reza 1,9 kg. Lucanj i kondir su u načelu rodni elementi čokota, a reznik može biti rodan ili nerodan, ovisno o sorti.

Načini uzgoja vinove loze

1. Račvasti uzgoj ili uzgoj na krakove-rogove

Ovaj oblik uzgoja najviše je proširen u vinogradrskom području Primorske Hrvatske.
Osnovna osobina ovog uzgoja je da se na stablu (panju) uzgoji 3-5 krakova raspoređenih u prostoru u obliku pehara - vaze (najčešće). Na svakom se kraku nalazi po jedan reznik (brk ili glava) s po 2-3 pupa. Rijetko se ostavlja i lucanj (maca, pistola).
Redoviti se rez sastoji u tome, da na svakom kraku ostavimo samo po jedan reznik s 2-3 pupa. Sa starog drva "uklonimo" izboje. U pravilu se odbacuju gornje rozgve s komadima dvogodišnjeg drva (prošlogodišnjeg reznika), a donja se rozgva reže na 2-3 pupa.
Uzgaja se bez armature ili na armaturi s jednom žicom.

1.1. Modificirani račvasti uzgoj - "ventula" (lepeza)

        Nastao je modifikacijom račvastog uzgoja. Razlika je u tome što su kod ovog uzgoja krakovi raspoređeni plošno pa je omogućena primjena mehanizacije u međuredu  (sl. 4 i sl. 5).
        Prikladna armatura s jednom do tri žice.
        Reže se tako da se na svakom kraku ostavlja po jedan reznik sa po 2-3 pupa.
 

2. Uzgoj Guyot

        To je najjednostavniji oblik uzgoja s mješovitim rezom. Na samom stablu smješteni su prigojni reznik sa 2 pupa i lucanj s 8 - 12 pupova (sl. 6).
        Klasični Guyot je uz kolac, a odgovara i lakša armatura.

 

3. Dvokraki uzgoj

        Jedan je od najraširenijih oblika uzgoja u novim nasadima. Na svakom kraku nalazi se po jedan reznik sa po 2 pupa i lucanj s 8-10 pupova (sl. 7 - sl. 11).
Rez svakog kraka provodi se kao kod Guyotovog uzgoja. Najprikladnija je armatura s 5 žica.



Nerodni pupovi

        U pravilu nerodni su pupovi s osnove rozgve tj. na kruni i nekoliko nižih pupova, a obično imaju razvijeno samo glavno oko te eventualno jednu suočicu. Rodnost suočica je normalna za mnoge američke loze i hibride, a za sorte evropske loze rodnost mladica iz suočica je znatno slabija.

Rodnost pupova prema smještaju

        Na jednogodišnjoj rozgvi pupovi su prema svom smještaju različito razvijeni i različite rodnosti. Na osnovi rozge su mnogobrojni "spavajući pupovi", koji obično imaju razvijeno samo glavno "oko", a iznad spavajućih pupova su razvijena dva "crna oka". Uz glavno "oko" imaju razvijenu jednu suočicu. Mladice iz "crnih oka" u pravilu su nerodne ili slabo rodne. Međutim, kod većeg broja vrlo rodnih sorti osobito u toplijim krajevima, mladice iz crnih oka su rodne.

        Iznad "crnog oka" smješteni su potpuno razvijeni "zimski pupovi" iz kojih se najčešće razvije jedna mladica (iz glavnog oka).

        U povoljnim uvjetima razviju se dvije mladice, tj. iz oka i suočice. Rodnost pupova povećava se od osnove do sredine rozgve ili do druge trećine dužine, a onda se smanjuje prema vrhu. Kod. nekih sorti su pupovi na osnovi dosta rodni, kod drugih sorti rodnost počinje tek na trećem ili četvrtom nodiju. Možda će tek sad nekim vinogradarima biti jasno zašto je izostala rodnost neke sorte. Poznavanje tih svojstava vrlo je važno, jer se prema tome obavlja rezidba.. Zbog toga, na primjer, traminac crveni moramo rezati na dugo rodno drvo (lucnjeve), jer su pupovi na osnovi vrlo slabo rodni, dok Ružicu, možemo rezati vrlo kratko, jer su i najniži pupovi rodni.

        Mnogim ispitivanjima je dokazano da postoji izražen odnos između rodnosti mladica s jedne strane i kemijskog sastava "koljenca", iz kojeg se mladica razvila. Naime, utvrđeno je da su koljenca mjesto gdje se "uskladišćuju" pričuvne (rezervne) tvari koje služe razvitku pupova, te da su koljenca utoliko bogatija rezervnom tvari (dušikom, škrobom i šećerom) ukoliko su udaljenija od baze do neke mjere.

        Već smo spominjali utjecaj klimatskih faktora na rodnost pupova. Kod nekih sorti klima ima dominantnu ulogu. Slikovit primjer (navodi dr. Nevenko Fazinić) je sultanina bijela, koja u vrlo toplim krajevima na Peloponezu u Grčkoj, pokazuje redovitu rodnost već na prvim pupovima, pa se zbog toga vrlo kratko reže. Međutim, uzgojena kod nas u Dalmaciji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, rodnost "prelazi" na srednje, odnosno pupove daleko od baze, pa treba provesti dugi rez.

        Gledano kroz prizmu uroda grožđa i ekonomičnosti proizvodnje, vidimo veliku važnost poznavanja stupnja rodnosti pupova s obzirom na položaj na rozgvi, jer nam ne može biti svejedno da li će iz jednoga rodnog pupa potjerati mladica koja nosi samo jedan ili čak pet grozdova. Osim rodnih mladica na rozgvi se susrećemo i s nerodnim mladicama, a jednako tako i s pupovima koji se nisu razvili u mladicu jer su "abortirali". Prema tome slijedi zaključak da je međusobni odnos rodnih, nerodnih i abortiranih pupova na rozgvi jedino točan i stvarni "kriterij" na temelju kojega možemo objektivno ocijeniti rodnost neke sorte.

        Kad je riječ o opsegu reza, tj. opterećenju čokota rodnim drvom, tada ne mislimo samo na opterećenje, tj. na broj rodnih pupova po čokotu, već prvenstveno na odgovarajuće opterećenje po 1 metru kvadratnom koje iz toga proizlazi.

        Uzmimo za primjer: Na dvije različite parcele režemo svaki čokot na 10 pupova. Parcela "A" je sađena na razmak 1 x 1 što znači da na 1 ha dolazi 10.000 čokota, odnosno 100.000 pupova ili 10 pupova na 1 m2. Parcela "B" sađena je na razmak 2 x 1, što znači da na 1 ha dolazi 5000 čokota odnosno 50.000 pupova ili 5 pupova na 1 m2.
        Dakle, vidimo da u odnosu na parcelu "A" parcela "B" ima za polovicu pupova manje na 1 ha. Prema tome, ako bismo htjeli parcelu "A" i "B" izjednačiti po opterećenju, morali bismo čokote na parceli "B" rezati na 20 pupova umjesto 10, da bismo postigli jednake urode grožđa.
        Testiranje reznica (plemki) radi prognoziranja rodnosti pupova Vezano uz narodni običaj da se na "Vincekovo" 22. siječnja narežu reznice loze radi provjere koliko će pupova nakon što se neko vrijeme drže namočeni u vodi na sobnoj temperaturi izbaciti mladica s grozdićima, može vinogradaru poslužiti za orijentaciju (prognoziranje ) uroda grožđa.
        Prirodno da nakon jakih smrzavica kad rozgva i pupovi pozebu treba očekivati slabiju berbu.

Koeficijent rodnosti

        Ako se za neku vinsku ili stolnu sortu navodi da ima koeficijent 1,3, to znači da od 16 pupova na čokotu možemo očekivati 21 grozd. Pa ako je to graševina s prosječnom težinom grozda od 10 dg, dobit ćemo 2,10 kg grožđa, ili na 1 ha (uz razmak sadnje 1,6 x 1,3, oko 5000 čokota) 10,5 tona grožđa.
        Na taj način možemo unaprijed planirati izračunati prirod grožđa. Ili sličan račun da broj čokota 5000 pomnožimo s brojem pupova na jednom čokotu, na dvokraku recimo 16 pupova, dobijemo 80.000 pupova, zatim pomnožimo ukupan broj pupova s koeficijentom rodnosti 1,3 dobijemo 104.000 pupova, pomnoženo s prosječnom težinom grozda 10 dag; dobijemo 10,4 tone grožđa.
        Prema ispitivanjima provedenim od 1954. do 1964. na fakultetskom objektu u Jazbini, dobiveni su ovi rezultati: koeficijent rodnosti na lukovima od 1 do 10 pupa u prosjeku za graševinu je iznosio 1,98, za malvaziju 1,48, kadarku 1,41 kabernet sovinjom 1,59.

        Zbog polarnosti razvoj pupova i mladica je vrlo nejednoličan, pa treba nastojati da vrhovi rodnog drveta nakon rezidbe budu po mogućnosti na jednakoj visini, a prikladnim savijanjem i vezanjem rodnog drva potrebno je smanjiti utjecaj polarnosti.

        Rodnost pupova na 1-godišnjoj rozgvi nije jednolična, jer pupovi na osnovi i na vrhu rozgve su slabije razvijeni i manje rodni ili nerodni, a pupovi na srednjem dijelu rozgve su razvijeniji i rodniji. Za praksu je važno poznavanje rodnosti 12 do 15 pupova od osnove, jer se veći broja pupova na lukovima ne ostavlja. Sorte kod kojih su pupovi na osnovi rodni režu se u pravilu kratko.
Takve su, na primjer sorte: kraljevina, ružica, graševina, rizvanac, portugizac, žilavka, a frankovka crna podnosi i kratku i dugu rezidbu. Slankamenka zahtijeva kratki rez kao i rizvanac.

        Kod određivanja načina rezidbe ne smije biti jedini kriterij veličina priroda, već je isto tako važan faktor kvaliteta priroda kao i čuvanje proizvodne sposobnosti čokota za dugi niz godina plodonošenja. Sorte kod kojih rodni pupovi počinju roditi od 3 do 5 nodija, od osnove, režu se na duge lucnjeve. To su: traminac crveni, alfus ali, burgundac bijeli i crni, rizling rajnski, vetlinac, sultanina, blatina, malvazija, merlot, gamay i dr.
        Za burgundac šardone, muškat ottonel, teran (refošk) šipon, rebula, rkaceteli, župljanka bijela primjenjuje se duga odnosno mješovita rezidba.

Vrijeme rezidbe

        Vinovu lozu možemo rezati od jeseni, čim padne lišće, pa sve do pred kretanje vegetacije u proljeće do kraja travnja. Sa stanovišta sigurnosti uvijek je bolje rezidbu (ako je to organizacijski moguće) provesti bliže proljeću, jer kasnije orezana loza kasnije "kreće" pa ima više šansi da izbjegne kasne proljetne mrazeve i smrzavice (sjetimo se 24. travnja 1988. godine).
        Treba znati da sve dok loza "miruje" vlada negativan tlak (pritisak), ali čim lozu orežemo nastupi prodiranje vode u rozgvu, te se zbog toga smanjuje otpornost loze spram niskih temperatura.
        Da se podsjetimo: zimski pupovi podnose -13 do -15°C, jednogodišnja rozgva -18 do -20°C, a staro drvo do -25°C, ali i vrlo rana, kao i vrlo kasna rezidba ima za posljedicu kasno pupanje i kasniju zriobu grožđa. Primjećuje se slabljenje vegetativnog potencijala (mladica i lišća), a kod bujnih sorti osipanje cvata.

        Prekasna rezidba pojačava "suzenje", gubitak hranjivih tvari i gušenje pupova, ako rez između posljednjeg pupa nije pravilno izveden (kao okapnica).

        S obzirom na klimatske prilike sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije, s rezidbom se ne preporučuje započeti prije druge polovice veljače. Da ranija rezidba već u siječnju može biti vrlo riskantna, može poslužiti poučan primjer iz prakse dr. N. Fazinića, koji navodi slučaj što se dogodio u erdutskim vinogradima 1963. godine, kad su u siječnju (prije nastupa "kritičnih" temperatura od - 20 do - 27°C) orezali vinovu lozu. Tom prilikom od smrzavica stradalo je jednogodišnje drvo, a negdje i dvogodišnje drvo, a kod nasada istih sorti burgundca bijelog; orezanih u veljači, ustanovljena su tek djelomična oštećena pupova na jednogodišnjoj rozgvi, dok dvogodišnje drvo nije stradalo. Iz navedenih razloga ne treba niti u južnim krajevima forsirati rezidbu prije veljače.

Utjecaj debljine rozgve na rodnost i otpornost na smrzavice

        Smatra se da je idealna debljina rozgve debljina olovke (8 do 12 mm). Iznimno u toplijim krajevima u nekih sorti rodni su pupovi na rozgvi koja prelazi 12 mm. Nemaju pravo vinogradari koji smatraju da je rozgva bolja što je "deblja" (kao palac). Zašto? Zato što deblja rozgva ima proširene "spužvaste-rahle" provodne sudove, pa prima veće količine vode te zbog toga pupovi pozebu čim temperatura zraka padne ispod "kritične točke" -12 do -15 °C. Deblja, bujnija rozgva dat će slabije rodne mladice.

        Deblja rozgva je tipičan znak nepravilne (neizbalansirane) ishrane čokota NPK hranivima, kao i neadekvatne rezidbe odnosno opterećenja rodnim drvom. Pupovi koji eventualno prežive smrzavice najčešće se u vrijeme cvatnje osipaju.

        Isto tako smo naveli da nije dobro čokote previše opterećivati rodom, posebno ne mlade čokote do nastupa u puno plodonošenje (7 godina), da se prerano i previše ne iscrpe velikim rodom pa zbog toga nisu u stanju da se do nastupa zime opskrbe dovoljnom zalihom ugljikohidrata (škroba i šećera) te takvi čokoti prije postaju "žrtve" pozebe.

        U tankih rozgva pupovi su uglavnom nerodni, a mladice slabe, vrlo debela rozgva daje vrlo jake mladice, a začeci grozdova u zimskim pupovima dobro su razvijeni, ali u vrijeme razvoja i cvatnje dolazi do velikog osipanja i propadanja čitavih grozdova. Rozgve srednje debljine imaju srednje bujnu vegetaciju, a razvoj začetaka grozdova u zimskim pupovima je obično dobar, a grozdovi u doba cvatnje pokazuju veću vitalnost i sigurnost u oplodnji. Zbog toga se u praksi pri rezidbi izbjegava korištenje tankih i vrlo debelih rozgvi.

        Rodnost rozgve ocjenjuje se i prema dužini internodija. Zapaženo je da rozgve s vrlo dugim internodijama obično nose manje rodne pupove.

Tehnika rezidbe

        Bez alata nema zanata, kaže narodna poslovica. Da bi rezidba mogla biti obavljena što kvalitetnije i bez "gnječenja" rozgve i oštećenja. pupova, škare i ostali pribor potreban u rezidbi trebaju biti oštri. Rez jednogodišnje rozgve obavlja se tako da se ona odreže 2 do 3 cm iznad zadnjeg pupa, i to ukoso na suprotnu stranu od pupa. Na taj način se sprečava da sok od suzenja curi po pupu koji bi se zbog njega mogao smrznuti ili istrunuti. Preporučljivo je staru koru ostrugati čeličnom četkom jer se pod nju zavlače mnogi štetnici i bolesti. Tu moramo paziti da četkom ne oštetimo čokot. Veće "rane" nastale rezom krakova i stabla dobro je premazati kambisanom, pet postotnom galicom ili voćarskim voskom.

        Napomena: Nakon završene rezidbe nemojte propustiti priliku da provedete zaštitu protiv grinja, štitastih uši, pauka, grbica, i danas nažalost sve prisutnije bolesti rozgve "fomopsisa - crne pjegavosti" (ESKORIOZE).

 

Pitanje:

        Čitajući Vaš članak o rezidbi nisma naišao na meni najinteresantnije podatke o tome na koliko pupova obrezati neku sortu. Npr. šipon, graševinu, bijeli pinot, zeleni silvanac, žuti muškat. Ja režem sve lucnjeve na 8 pupova i reznike na 2-3 pupa. Žuti muškat je zasađen na razmak od 90 cm i redove na 190 cm. Ostale sorte su na razmak 120 cm i red 130 cm.

Odgovor:

        Budući da ovo nisu neke čudljive sorte, ima i takvih, a i sustav uzgoja je na žici, vjerojatno jednokračni, pretpostavljam, onda je ovo sasvim u redu. Naime broj lucnjeva može varirati od 1-2. To je jednokračni ili dvokračni uzgoj, najčešće korišten u kontinentalnoj Hrvatskoj.

        Broj pupova po lucnju je od 8-12, ne više. Reznika mora biti  jedan više od broja lucnjeva, znači 2 za jednokračni uzgoj. Broj reznika na trsu nije limitiran, već se samo gleda opterećenje. Reznik ima po dva pupa, to je sasvim dosta.

        Ako je razmak unutar reda,trs od trsa preko 100 (120) cm, može se i na 2 lucnja rezati. Bitno je da se vodi briga o opterećenju koje nikako ne bi trebalo biti više od 28 pupova.

        Ovo je čista teorija, ali svaki trs u vinogradu je drugačiji, i unutar jedne sorte, pa je teško govoriti o univerzalnom sistemu već treba procijeniti stanje pojedinog trsa.
Navedene sorte se sve ovako mogu rezati, ne zahtijevaju specijalni način rezidbe. (N.I.)

Korovi vinove loze

                      Korovna flora vinograda uvelike je određena agrotehničkim i ampelotehničkim mjerama. Uzgojni oblik, međuredni razmak i razmak unutar reda, način obrade tla, gnojidba, zatravljivanje i učestalost košnje kao i primjena herbicida uvelike utječu na sastav i građu korovnih vrsta u vinogradu. Najznačajnije korovne vrste koje predstavljaju problem u vinogradima dijele se u 3 skupine: zimsko - proljetni korovi, proljetno - ljetni i kasno ljetni ili jesenski korovi.

Zimsko - proljetni (ozimi) korovi

Mišjakinja - Stellaria media
Crvena mrtva kopriva - Lamium purpureum
Pastirska torbica - Capsella bursa - pastoris
Perzijska čestoslavica - Veronica persica
Bršljenasta čestoslavica - Veronica hederifolia
Gorčica - Sinapis arvensis
Kostriš - Senecio vulgaris
Običan grbak - Rorippa sylvestris
Jednogodišnja vlasnjača - Poa anua
Sedmolist - Aegopodium podagraria
Ljulj - Lolium temulentum
Puzajuća petoprsta - Potentilla reptans

Proljetno - ljetni korovi

Bijela loboda - Chenopodium album
Oštrodlakavi šćir - Amaranthus retroflexus
Visoka hudoljetnica - Erigeron canadensis
Sitnocvjetna konica - Galinsoga parviflora
Ptičji dvornik - Polygonum aviculare
Uzlasti dvornik - Polygonum lapathifolium
Žljezdasti dvornik - Polygonum persicaria
Crna pomoćnica - Solanum nigrum
Tušt - Portulaca oleracea
Svinjak - Sonchus oleraceus
Kostrva - Echinochloa crus - galli
Sivi muhar - Setaria glauca
Zeleni muhar - Setaria viridis
Svračica - Digitaria sanguinalis
Osjak - Cirsium arvense
Slak - Convolvulus arvensis
Ladolež - Calystegia sepium
Maslačak - Taraxacum officinale
Poljska preslica - Equisetum arvense
Kovrčava kiselica - Rumex crispus
Pirika - Agropyron repens
Troskot - Cynodon dactylon
Divlji sirak - Sorghum halepense

Kasno ljetni ili jesenski korovi

Kostrva - Echinochloa crus - galli
Sivi muhar - Setaria glauca
Zeleni muhar - Setaria viridis
Bijela loboda - Chenopodium album
Oštrodlakavi šćir - Amaranthus retroflexus
Visoka hudoljetnica - Erigeron canadensis
Ptičji dvornik - Polygonum aviculare
Uzlasti dvornik - Polygonum lapathifolium
Žljezdasti dvornik - Polygonum persicaria
Osjak - Cirsium arvense
Slak - Convolvulus arvensis
Maslačak - Taraxacum officinale
Pirika - Agropyron repens
Troskot - Cynodon dactylon

                      U ozime korovne vrste pripadaju jednogodišnje vrste koje s razvojem kreću najčešće u jesen te prezime u mlađem razvojnom stadiju (rozeti), a u proljeće se jače razvijaju i plodonose. U zimu ove korove nije potrebno suzbijati jer ne prijete kulturi, a često pokrivaju cijelo tlo i sprječavaju eroziju. Sa suzbijanjem je potrebno krenuti u proljeće kada kultivirane biljke krenu s vegetacijom.

                      Proljetno - ljetne korovne vrste su ekonomski vrlo značajne i potrebno ih je pravovremeno suzbijati. Višegodišnji korovi poput slaka, osjaka, troskota, pirike te divljeg sirka iznimno su opasni. Zbog svog načina razmnožavanja i velike mase podzemnih organa moguće ih je pravilno suzbiti samo primjenom sistemičnih insekticida.

                      Suzbijanje kasno ljetnih ili jesenskih vrsta korova ovisi o terminu berbe, potrebi ulaska strojeva u vinograde te općenito agrotehničkim mjerama.

Štete od korova

                      Najveće štete od korova u vinogradu nastaju u mladim nasadima kojima korovi oduzimaju vodu, mineralna hranjiva, svjetlo te prostor iznad i ispod površine tla. Mladim nasadima vinograda korovi štete na direktan način dok su u već etabliranim nasadima štete od korova više indirektnog karaktera: sklonište su miševima, domaćini biljnim bolestima i štetnicima, usporavaju provjetravanje i cirkulaciju zraka, priječe kvalitetno nanošenje zaštitnih sredstava na list i grozd loze i oduzimaju lozi svjetlost čime se usporava proces zriobe.

Suzbijanje korova

                      Suzbijanje korova u vinogradu može se provoditi na 2 glavna načina: kulturalnim mjerama i kemijskim mjerama. U kulturalne mjere ubrajaju se obrada tla, malčiranje, zatravljivanje, spaljivanje korova plamenom te biološke mjere suzbijanja. Kemijskim mjerama se korovi mogu suzbijati fumigacijom odnosno sterilizacijom tla kemijskim sredstvima ili klasičnom primjenom herbicida.

Kulturalne mjere

                      Obradom tla postižu se povoljni uvjeti za rast i razvoj kulture. Dobiva se rahlo i prozračno tlo koje može prihvatiti vlagu u kišnom razdoblju te ju zadržati za vrijeme suhog razdoblja. U takvom tlu stvaraju se povoljni uvjeti za razvoj mikroorganizama koji pozitivno utječu na plodnost. Uz obradu tla obavlja se i gnojidba. Obradom tla u optimalno vrijeme uništavaju se i korovi koji priječe pravilan razvoj biljke. Obradom tla može doći i do nekih negativnih posljedica kao što je jača podložnost tla eroziji, naročito na nagnutim terenima. Druge negativne posljedice su moguće širenje višegodišnjih korova te onemogućavanja pravovremenog ulaska strojeva u vinograd zbog kišom raskvašenog tla. Održavanje tla u vinogradu isključivo mehaničkim mjerama najskuplji je način te se najčešće kombinira više načina.

                      Malčiranje se provodi najčešće u povrćarstvu i kod uzgoja sadnog materijala višegodišnjih vrsta. Malč može biti prirodni i sintetički. Prirodni ili organski malč su slama, listinac, kompost, papir ili kora drveta. Sintetički malč je prozirna ili crna polietilenska folija. Kod primjene organskog malča važna je debljina sloja koja ne propušta korove. Malčiranjem se priječi rast korova, a osim te svrhe, malčiranjem se povećava temperatura tla i priječi gubitak vode iz tla.

                      Zatravljivanje površine može se obavljati spontanom (samoniklom) korovnom florom, sjetvom djetelinsko travne smjese te sjetvom ljulja ili smjesom trava. Međuredno zatravljivanje tla preporuča se u rodnim nasadima humidnijih područja s pravilnim rasporedom oborina. U mladim nasadima preporučljivo je držati čisto tlo bez korova mehaničkom obradom tla te primjenom herbicida. Prednosti zatravljivanja su poboljšana pedobiološka i fizikalno-kemijska svojstva tla, smanjeno oštećivanje korijena plugom u površinskom sloju, sprječavanje naglog otjecanja voda, ali i lakše upijanje velikih količina voda, spriječeno je kolebanje temperatura, sprječavanje pojave velikog broja korovnih vrsta, smanjivanje erozije, olakšan prohod strojeva i rad radnika i još mnoge druge. Iako zatravljivanje ima jako puno prednosti ipak ima i nekoliko nedostataka kao što su oduzimanje vode u sušnim razdobljima, veće razmnožavanje glodavaca i kukaca, sporije zagrijavanje tla i privlačenje pčela koje mogu biti otrovane insekticidima.

Kemijske mjere

                      Za uspješno suzbijanje korova potrebno je poznavati korovnu floru vinograda kao i spketar i način djelovanja pojedinog herbicida. S obzirom na način primjene herbicida u vinogradu, herbicide dijelimo na one koji se primjenjuju prije nicanja korova (pre-em herbicidi) i nakon nicanja korova (post-em herbicidi).

                      Pre-em herbicide korovna biljka upija korijenom iz tla (topive faze tla). Imaju trajniji (perzistentniji) učinak što znači da dulje vremena sprječavaju nicanje korova. Suzbijaju uglavnom jednogodišnje korovne vrste, a zbog prostorne selektivnosti ne štete nasadu čije korijenje ide dublje u tlo od sloja u kojem se zadržavaju herbicidi. Opasnost se može pojaviti ako se herbicid primjeni u većoj dozi od propisane kada za vrijeme ljetnih pljuskova na lakšim tlima može biti fitotoksičan za kultiviranu biljku.

                      Herbicide koji se koriste nakon nicanja, korovna biljka upija preko lista. Sistemične herbicide biljka zatim translocira u sve biljne dijelove iznad i ispod površine tla. Obično se ne primjenjuju u punoj vegetaciji, a ukoliko se ukaže potreba za primjenom potrebno je opljeviti izboje i pričekati da rane kalusiraju. Kontaktni herbicidi djeluju „samo na mjestima na kojima ih je biljka primila“, oni se ne translociraju kroz cijelu biljku. Prilikom primjene treba biti oprezan zbog mogućnosti zanošenja ili „drifta“ kada mogu biti štetni za vinovu lozu. Za vrijeme vegetacije primjenu post-em herbicida potrebno je provoditi pod smanjenim tlakom prskalice, odnosno s krupnijim kapljicama kako ne bi došlo do zanošenja. Potrebno je koristiti sapnice šireg kuta i manjeg otvora. U nasadima se često koriste post-em herbicidi koji suzbijaju samo jednogodišnje i višegodišnje korovne vrste iz porodice trava te je njihova primjena potpuno bezopasna za vinovu lozu.

                      Herbicide se preporuča koristiti što rjeđe i u trakama, što bi odgovaralo pokrivanju 20 - 30% površine od 1 ha nasada. Često ih treba primijeniti 2 - 3 puta u vegetaciji budući da jednokratna primjena gotovo nikad nije dovoljna u držanju korova pod kontrolom u cijeloj vegetaciji. Prvo tretiranje obično se provodi u početku porasta korova, prije obrade tla, post-em herbicidima. Nakon obrade tla moguća je primjena pre-em herbicida, ako nije prisutna visoka populacija višegodišnjih korova.

                      U tablici su navedeni registrirane aktivne tvari i pripravci za suzbijanje korova u vinovoj lozi za 2019. godini.

PRIPRAVAK

AKTIVNA TVAR

BASTA 15

glufosinat

CHIKARA 25 WG

flazasulfuron

CHIKARA DUO

glifosat, flazasulfuron

DEVRINOL 45 FL

napropamid

PANTERA QT

kizalofop-p

WISH TOP

REGLONE FORTE

dikvat

REGLONE 200 SL

DESSICASH 200 SL

QUAD-GLOB 200 SL

COSMIC

glifosat

OURAGAN SYSTEM 4

BOOM EFEKT

GLIFOKOR 360 TF

HERKULES

CIDOKOR PLUS

TOTAL TF

PLEDGE 50 WP

flumioksazin

STOMP AQUA

pendimetalin

DOST 330 EC

SHARPEN 330 EC

PENDUS 330 EC

FOCUS ULTRA

cikloksidim

BELOUKHA

pelargonska kiselina

DUAL GOLD 960 EC*

S-metolaklor

*Pripravak DUAL GOLD 960 EC koristi se samo u mladim nasadima vinove loze koji još nisu u rodu.

Rezidba rodnog vinograda - dva lucnja, dva reznika (dvokraki uzgoj)

Rezidba rodnog vinograda - jedan lucanj, dva reznika (modificirani Guyot)

Rezidba mladog vinograda

        Novopečeni vlasnik vinograda naći će se proljetos na mukama kako da sam oreže čokote, ako to dosad nije radio, već samo gledao kako to drugi rade. Prvi je korak da dešifriramo uzgojni oblik u vinogradu, a drugi da pronađemo "knjigu šifre" koja će nas uputiti u tajnu rezanja.

        Rezidba vinove loze prvih 4-5 godina poslije sadnje vinograda presudna je za njegov uspješan razvoj i što ekonomičnije iskorištavanje u godinama pune redovite rodnosti. U tom razdoblju najvažniji cilj proljetnog orezivanja čokota je formiranje izabranog uzgojnog oblika. Vinova loza se može uzgajati na mnogo načina, jer ima veliku sposobnost prilagođavanja. Za nov vinograd treba izabrati onaj koji će se najbolje prilagoditi zemljišnim i klimatskim uvjetima izabrane lokacije, podloge i sorte - i s kojim su već stečena dobra iskustva i navike u određenom vinogorju.

        Uzgojni oblik čokota čini njegov stalni vanjski izgled (formu), a kod svih sustava postoji staro nerodno drvo stablo s krakovima (ograncima), na kojima se rezidbom ostavlja kratko rodno jednogodišnje drvo kao reznik sa 2-3 pupa, srednje dugo - kondir sa 4-6, i dugo rodno drvo - lucanj sa 8-12 pupova. Kod različitih sustava uzgoja variraju samo visina stabla, te mjesto, dužina i broj krakova. Stablom čokota transportiraju se vodene otopine mineralnih tvari iz korijena do lišća, a organske tvari (škrob, šećer) vraćaju se silazno u sve organe čokota i korijen. Stablo je relativno tanko (promjera 5 do 12 cm. samo iznimno većeg), ali je obično dovoljno čvrsto da uz pravilno uspravno formiranje (vezivanjem uz kolac prvih 6-7 godina da se izbjegne trbušanje i svijanje) nosi sve nadzemne organe čokota sa cijelom masom mladica, lišća i grožđa.

Uzgojni oblici čokota

        Uzgojne oblike loze, s obzirom na visinu stabla, dijelimo na:
  • niski uzgoj, s visinom stabla 20 - 40 cm,
  • srednje visoki, s visinom 70 - 110 cm i
  • visoki uzgojni oblici, visine stabla 150 - 180 cm.
  • Od niskih uzgojnih oblika vodeći je tzv. račvasti, koji na niskom stabalcu ima tri ogranka, na kojima se rezidbom ostavljaju samo reznici. On se rabi samo još kod uzgoja loze uz kolac.
  • Od srednje visokih - koji su u našoj praksi najrašireniji, postoje gijotov i srednje visoki dvokraki, s najčešćom visinom stabla od 70-90 cm. Tu su i razni kordonski sustavi (Mozerov, Silov itd.).
  • Visoki uzgojni oblici rabe se više u južnim nego u kontinentalnim hrvatskim vinogorjima. i to najčešće za uzgoj stolnih sorata grožđa npr. zadarska lepeza, pergola tendone, itd.). Iz Mađarske se u vinogorja Baranje i Slavonije posljednjih godina sve više širi visok kordonski uzgoj vinove loze u obliku kišobrana. pod nazivom ambrela, s visinom debla 150-180 cm.

        Ako bismo od svih desetak sustava uzgoja loze koje prakticiraju vinogradari naše republike željeli preporučiti najjednostavniji i najpraktičniji za amatere, onda je to svakako, i sada najrašireniji u kontinentalnim hrvatskim vinogorjima, srednje visoki dvokraki ili trokraki sustav. Taj se sustav naziva dvokračnim jer se na stabalcu visine 70-90 cm formiraju dva kraka (ogranka), koji su nosioci rodnog drva (reznika, kondira i lucnjeva). Kod tog sustava koji potpuno zadovoljava sve zahtjeve suvremenog intenzivnog vinogradarenja (zastupljen je i u većini naših velikih plantaža) najčešće se sadi s razmacima za malu mehanizaciju 1,80 do 2 m, 0,90 do 1,10 m, a za, srednju 2,40 do 2,80 m, 0,90 do 1 m. S oko 5000 čokota u prvom. te oko 4500 po 1 ha u drugom slučaju, uz prosječno opterećenje od 25 pupova mogu se postići prosječni prinosi graševine od 3 do 3,5 kg po trsu, odnosno, po 1 ha od 135 do 175 mtc grožđa.

Uzgojna rezidba po godinama

        Prve godine cijep se reže kao i uvijek na 1 do 2 razvijena pupa (na parafiniranim cjepovima to je već učinjeno). U toku te godine se ne plijevi i sve mladice vežu se uz kolac (da bi se što više razvio korijen).

        U proljeće druge godine se jedna najbolja mladica reže na 2-3 pupa - a sve ostale potpuno uklone. Kad iz pupova mladice porastu oko 15 cm - ostavljaju se dvije najbolje i povežu uz kolac, a ostale oplijeve. Za vegetacije se mladice još 2-3 puta povezuju i ako jače prerastu kolce, vršikaju se do kraja srpnja na oko 1,5 m.

        U proljeće treće godine se najbolja mladica, izrasla što više u smjeru reda, prikraćuje na predviđenu visinu stabla čokota (70-90 cm, jedan pup iznad donje prve žice) i poslije zatezanja žice poveže (sl. 1). Kad mladice porastu oko 10-15 cm, osim tri do četiri vršne u gornjem dijelu stabalca, sve donje se oplijeve.

        U četvrtoj godini ostavljamo od četiri zrele rozgve samo dvije, i to one koje će nam dati najbolji oblik čokota u obliku slova V ili "rašlje".
Krakove u obliku slova V povežemo lijevo i desno uz prvu armaturnu žicu, ali da krakovi ne prelaze žicu. već da budu u nivou (sl. 2). Iznimno možemo ostaviti jedan lucanj od gornje rozgve ako je čokot dobre kondicije. Taj prvi lucanj u četvrtoj godini je privremen i služi za dobivanje većeg prvog uroda. Iduće godine on se potpuno uklanja (ili se iz njega izvede još jedan krak i formira -trokraki. uzgoj na čokotima natprosječne kondicije). Tako je formirano stabalce s dva kraka i završen uzgoj njegova kostura.

        Pete godine u proljetnoj rezidbi na svakom kraku dobro razvijenog čokota ostavlja se jedan lucanj sa 8 do 10 pupova, a od mladice ispod njega formira prigojni reznik od 2 pupa (sl. 3). Na čokotima koji su slabije kondicije ostavit ćemo samo jedan lucanj i dva prigojna reznika. Lucanj se u luku povezuje na glavnu donju žicu ili strmo na pomoćnu (kod manjih razmaka sadnje). Svih ostalih godina u rezidbi izrođeno staro rodno drvo lucanj se odbacuje i na krakovima formiraju novi lucnjevi i reznici (iz gornje mladice prigojnog reznika lucanj, a iz donje prigojni reznik). Prema tome, sa petom godinom završavamo formiranje uzgojnog oblika DVOSTRUKI GYOT.


        Napomena: opterećenje rodnim drvom ovisit će od kondicije čokota, kao i od sorte, već prema tome da li neka sorta traži dulji ili kratki rez ili jače, odnosno slabije opterećenje rodom.
U nasade srednje visokog uzgoja postavlja se jednostavna i relativno jeftinija armatura (naslon) za vinovu lozu, betonska ili drveno-žičana. Stupovi dužine 2,45 do 2,85 ukopavaju se 70 cm u zemlju na svakih 6-7 m te postavlja 5 redova pocinčane žice (sl. 4).

Tehnika uzgoja brajde

        Brajdu (pergolu, odrinu) iskorištavamo kao uzgojni oblik vinove loze da bismo prije svega bolje iskoristili površinu, a istovremeno podigli zeleni zid ili krov radi sjene u ljetnim mjesecima. Posebno je prikladna za sadnju oko vikendica, jer štiti od sunca i neželjenih pogleda i stvara posebni ugođaj.

        U prvoj godini nakon sadnje (sl. 1) pustimo sve mladice da se slobodno razvijaju u visinu, a zalamanje - vršikanje, provodimo kad prerastu visinu pomoćnog kolja (160- 180 cm).

        U proljeće, u drugoj vegetaciji, od postojećih rozgvi najbolju rozgvu orežemo na dva pupa, a dvije najbolje mladice pustimo da se slobodno razvijaju u visinu prema krovu.

        U proljeće treće godine od dvije najbolje mladice kod neparnih i parnih čokota ostavljamo samo jednu najbolju da se razvija do visine budućeg čokota.

        U četvrtoj godini u proljeće, od četiri vršna pupa kod neparnih čokota oblikujemo TROKRAK na visini do iznad zadnje armaturne žice, tj. visini 180 cm, a kod parnih čokota na visini do 90 cm tj. do prve armaturne žice, oblikujemo DVOKRAK, po sistemu uzgoja GUYOT (Gijo).

        To znači da će formirani TROKRAK u petoj godini na svakom kraku imati prigojni reznik s 2 do 3 pupa i rodni lucanj s 10 do 15 pupova (ovisno o sorti, podlozi i gnojidbi). Dakle, tri reznika i tri lucnja (ukupno opterećenje čokota 33 do 48 pupova, a kad čokot bude u punoj rodnosti poslije 7 godine, moći će podnijeti 55 do 60 pupova). Dakle, način oblikovanja čokota i rezidba je na identičan način kao kod klasičnog uzgoja dvokrak - trokrak na plantažama (gdje se čokoti oblikuju na visini 90 do 140 cm).

        Parne čokote na brajdi oblikujemo po, sistemu GIJO DVOKRAK (dvokračni uzgoj), gdje svaki čokot ima dva kraka od kojih svaki krak nosi jedan prigojni reznik (2 do 3 pupa) i rodni lucanj 8 do 12 pupova. Kod visokih, neparnih čokota TROKRAKA, rodne lucnjevi i mladice iz prigojnih pupova polažemo vodoravno na "krov" brajde, parnim čokotima lucnjeve povijamo u obliku luka na prvu armaturnu žicu visine 70-90 cm, a mladice koje izbijaju iz pupova lucnja povezujemo okomito u žice, sve do ruba krova.
Raspored žica: žice postavljamo u razmacima 20 cm, a razmak između žica u vertikali možemo prilagoditi rasporedu rupa na stupovima, s tim da žice koje nose buduće krakove dvokrak-trokrak, budu br. 28 ili 30, a ostale mogu biti 25.

        Uloga visokih neparnih čokota, (trokraka) jest da pokriju krov brajde, a parnih (dvokraka), da zatvore stranice brajde. Zašto predlažemo ovakav način uzgoja BRAJDE? Zato što smatramo da je vikendašu-amateru mnogo olakšano i pojednostavljeno formiranje brajde, zatim rezidba na suho i zeleno. U biti to nije novi sistem uzgoja brajde već samo pojednostavljeni "klasični" uzgoj dvokraka - trokraka koji provodimo na plantažama.

        Ako neparne visoke čokote ne uspijemo iz bilo kojih razloga podići do visine "krova" jer čokot ili nije dovoljno visok ili jak (čvrst), formiranje, "trokraka" na željenu visinu i 80 cm, - odgađamo, odnosno vremenski produžujemo još za 1 godinu.

        Na ovaj način (svaki čokot za sebe) ne opterećujemo suviše rodom, a čokot dobiva više svijetla. pa nema rehuljavih cvatova i bolje je dozrijevanje (sl. 2).

        Na "krovu" brajde ostavljamo svake godine NOVE LUCNJEVE a stare uklanjamo (kao na plantažama) tako da ne ostaju stari "krakovi" koji svojom težinom nepotrebno opterećuju i zasjenjuju krovnu armaturu.
U toku oblikovanja brajde, pa i brajde u rodu, uz čokote (dvokrak-trokrak) preporučljivo je staviti kolčiće, pa će čokoti biti ravniji i stabilniji.

        Uzgoj brajde po sistemu KORDONCA vizualno djeluje efektnije, ali je za vikendaše - amatere kompliciraniji jer zahtijeva više stručnog znanja i iskustva.


Brajda oko kuće - mali savjeti

        Obično se vinova loza (brajda je oblik uzgoja) reže u 3. mjesecu ili u 2. ako je lijepo vrijeme, a ima se dosta toga za orezati. No treba neke stvari uzeti u  obzir, Isabella inače ranije kreće (američka vrsta) od evropske loze, a ako je u Zg-u na prislonju, južnoj strani kuće, može se čim malo vrijeme zatopli bez problema orezati i u 2. mjesecu. Obično kad loza počne suziti, ili neposredno prije, to je onda i vrijeme da je se reže i povezuje.

        Šta se gnojidbe tiče dobra zamjena za stajski gnoj je humus, ima ga za kupiti u većini trgovina biljnog materijala. Samo se ukopa oko trsa. Od mineralnih (umjetnih) gnojiva većinom se koriste NPK gnojiva formulacije 7-20-30 ili 5-20-30. Ona se većinom u jesen koriste, ali mogu se i u proljeće koristiti (prije pupanja). Za proljetnu prihranu može se koristiti i KAN, ako nije brajda suviše bujna (do početka listanja). Dosta je rasipati nekoliko šaka gnojiva oko svakog trsa i malo prekopati plitko oko trsa. Bitno je samo da se količinski ne pretjera. Uz to dobro je koristiti i folijarnu prihranu s mikroelementima tijekom vegetacije. Postoji više takvih preparata (Fertina, Borogreen, Oligogreen...), a ima ih za kupiti u poljoprivrednim apotekama

Vinograd oštećen tučom

        Tuča može oštetiti vinovu lozu u svim fenofazama razvoja, a najveće štete nastaju ako padne dok mladice još nisu dosegle visinu žice, odnosno još nisu povezane uz žicu. U toj fazi su mladice najosjetljivije, lako se otkidaju jer nisu dovoljno očvrsnule u bazalnom dijelu. Naravno da veličina šteta ovisi i o intenzitetu tuče i vremenu trajanja.

        U vinogradima oštećenim tučom u toj fazi moramo odmah pristupiti rezu dijela oštećenih mladica ili cijelih mladica ukoliko su oštećene u bazalnom dijelu. Na taj način ćemo izazvati tjeranje novih mladica iz preostaloga zdravog dijela, odnosno iz suočice pupa. Tako možemo dobiti zadovoljavajući rod grožđa u toj godini.

        Nakon tuče moramo odmah zaštititi vinograd djelotvornim modernim preparatima i u prvom tretiranju trebalo kombinirati sredstva za zaštitu i sredstvo na bazi aminokiselina (Drin). Za zaštitu od peronospore (Plasmopara viticola) koristiti CURZATE F (0,25%), FANTIC F (0,25%), FANTIC M (0,25%), EQUATION PRO (0,4%) ili ALONSO (0,35%); dok za zaštitu od pepelnice (Uncinula necator) koristiti KARATHANE GOLD 350 EC (0,055%), SABITHANE (0,035%), DOMARK (0,07%) + COSAVET DF (0,2%) ili SYSTHANE 24 E (0,012%) + COSAVET DF (0,2%).   

        Osim toga, ne smije se zaboraviti ni kvalitetna ishrana. No, na oštečeno lišće nije dobro ići odmah sa hranjivima. Do nedavno se mislilo da je poslije tuče najbolje tretirati vinograd fungicidom, najbolje na bazi bakra. To su stare pretpostavke. Naime, bakar je dobar za zacijeljivanje rana, ali i znatno koči rast, te je u ranijim fazama šteta od tuča čak i nepoželjan, jer nam je u cilju oporaviti lozu, pa čak i potaknuti rast i zaperaka da ima dovoljno lisne mase za normalno funkcioniranje. Aminokiseline imaju puno djelotvorniji učinak od bakra, pomažu kod zacijeljivanja rana, potiču pozitivan porast, a da ne preforsiraju lozu. Posebno je djelotvoran kod zacijeljivanja rana na bobicama.

        Ukoliko je vinova loza stradala od tuče u kasnijoj fazi razvoja, kad su mladice već dugačke ili uložene u žicu; ne poduzimamo nikakve mjere rezidbe jer ionako grožđe iz zaperka ili iz suočice ne bi više dozorilo. U takvim slučajevima obavljamo samo pojačanu zaštitu od bolesti i ako je vinova loza izgubila mnogo lišća, nastojimo sačuvati što više novog lišća iz zaperaka!

        Nažalost, štetno djelovanje tuče prenosi se i u slijedeću godinu, jer oštećeni trsovi imaju smanjenu otpornost na niske temperature i smanjen potencijal rodnosti! Loza oštećena od tuče koja se ostavlja kod rezidbe na nove lucnjeve i reznike, lako se lomi kod vezanja a neizbježno ima na sebi i oštećenih rodnih pupova. Zato pri rezidbi moramo po mogućnosti birati što manje oštećene rozgve i ostavljati dulje lucnjeve. Ukoliko je loza osobito jako stradala od tuče i teško je pronaći manje oštećenu rozgvu na rod (lucanj), možemo obaviti i kombiniranu rezidbu , odnosno ostaviti stare lucnjeve i na njima nekoliko novih lucnjeva i reznika. U toj godini treba posebnu pažnju posvetiti plijevljenju, kako bismo osigurali prigojno i rodno drvo za, iduću godinu!

        I na kraju, moramo napomenuti da velike štete mogu nastati kad tuča zahvati mladi vinograd u osnivanju, posebno u drugoj vegetacijskoj godini kad smo već izabrali mladice za buduće stablo, a one su već dovoljno visoke! Ako su te mladice znatno oštećene od tuče moram ih idućeg proljeća u rezidbi vratiti (orezati) natrag na dva i formirati nove mladice za stablo. Na taj način smo godinu dana u zaostatku, ali ukoliko bismo ostavili ozlijeđenu rozgvu za stablo, ono ne bi zbog ozlijeđenih provodnih snopova moglo hraniti trs pod opterećenjem. No, u takvom slučaju ima metoda kad ne moramo izgubiti vegetacijsku godinu, a sastoji se u slijedećem: novoizraslu mladicu (jednu) koju smo odabrali za buduće stablo, pinciramo čim izraste preko glavne žice, a od isprovociranih izraslih zaperaka odaberemo samo dva najpovoljnija položena za buduće krakove (ili tri za trokrak) te sve preostale odstranimo. Naravno, to ne preporučujemo kod slabijih trsova, jer nisu još razvili dovoljno jak korijenov sustav.

Rezidba oštećenog vinograda

        Klima jednoga kraja jedan je od najznačajnijih faktora za uzgoj vinove loze, što je najviše izraženo u kontinentalnom području, u sjevernim krajevima, gdje su česte niske temperature zimi, koje mogu izazvati vrlo velike štete na trsovima vinove loze. Izmrznuti mogu rodni pupovi, jednogodišnja rozgva, krakovi pa i cijelo stablo trsa. Kod slabo otpornih sorti rodni pupovi izmrzavaju već kod -12°C, a kod nekih otpornih sorti tek kod -21°C do -25°C. Posljednje velike štete od niskih temperatura bile su zimi 1984/85. i zimi 1985/86 godine, kad se temperatura spustila i do - 27°C i tako držala danima a štete su bile katastrofalne! To je najviše bilo izraženo u sjevernom i sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Izmrzli su rodni pupovi, a dobrim dijelom kod nekih sorti (kraljevina, štajerka) i cijela stabla s krakovima!

Vinograd oštećen smrzavicom

        Prije svega treba utvrditi postotak izmrznutih rodnih pupova, što se čini presijecanjem pupa oštrim nožem. Zdrav pup je na presjeku zelene boje, a izmrzli pup smećkasto je crne boje. Ukoliko utvrdimo da je izmrzlo do 50% rodnih pupova, ostavljamo kod sorti koje se kratko režu veći broj kondira, a kod sorti koje se režu dugo ili mješovito ostavljamo dulje lucnjeve. Važno je da ostavimo toliko zdravih rodnih pupova po trsu koliko bi ih bilo da nisu izmrzli.

        Kod jačeg izmrzavanja, kad je izmrzlo više od 80% rodnih pupova, možemo rezati tako da ne skidamo stare lucnjeve već po njima ostavimo nekoliko lucnjeva i reznika kako bi smo trsu osigurali što bržu regeneraciju, a nama donekle zadovoljavajući urod grožđa.

        Ukoliko su pak izmrzli svi rodni pupovi, možemo o rezati sve jednogodišnje mladice na kratko (na slijepo oko), a kasnije izrasle mladice iz slijepih oka pincirati kad imaju 6 do 8 listova. Na taj način ćemo isforsirati zapreke koji mogu dati zadovoljavajući prinos grožđa. Naravno da će kod kasno rodećih sorti u sjevernijim područjima to grožđe teško sazrijeti.

        Ako je pak došlo do izmrzavanja cijelih trsova, moramo provjeriti gdje na neizmrzlom dijelu trsa iznad cijepljenog mjesta ima zdravih spavajućih pupova, te iz tog dijela uzgojiti mladicu za novo stablo. Izmrzli dio trsa otpilimo 4 do 5 cm iznad novoformirane mladice za stablo.

        Vrlo je važno da izmrznutim trsovima čitavu godinu posvetimo punu pažnju, tretiramo ih kao "bolesnike", uz pravilne ampelotehničke mjere, pravilnu gnojidbu i zaštitu od bolesti i štetnika!

        U vinogradima koji su u protekloj godini stradali od kasnih proljetnih mrazeva a nisu pretrpjeli štete od niskih zimskih temperatura, režemo normalno prema osnovnim načelima rezidbe, poštujući osnovni uzgojni oblik (dvokrak, trokrak i drugo). Moramo paziti, jer ćemo nailaziti na zatajene prošlogodišnje reznike na kojima su od mraza stradali i glavni pupovi sa suočicama, pa u tom slučaju moramo birati lucanj za rod i novi prigojni reznik na starom prošlogodišnjem lucnju. Prigojni reznik sa 2 do 3 pupa možemo također potražiti i na nerodnom dijelu trsa, ali što bliže glavnoj žici i kraku trsa, kako bismo sačuvali osnovni uzgojni oblik.

Vinograd oštećen tučom

        Tuča može oštetiti vinovu lozu u svim fenofazama razvoja, a najveće štete nastaju ako padne dok mladice još nisu dosegle visinu žice, odnosno još nisu povezane uz žicu. U toj fazi su mladice najosjetljivije, lako se otkidaju jer nisu dovoljno očvrsnule u bazalnom dijelu. Naravno da veličina šteta ovisi i o intenzitetu tuče i vremenu trajanja.

        U vinogradima oštećenim tučom u toj fazi moramo odmah pristupiti rezu dijela oštećenih mladica ili cijelih mladica ukoliko su oštećene u bazalnom dijelu. Na taj način ćemo izazvati tjeranje novih mladica iz preostaloga zdravog dijela, odnosno iz suočice pupa. Tako možemo dobiti zadovoljavajući rod grožđa u toj godini.

        Nakon tuče moramo odmah zaštititi vinograd djelotvornim modernim preparatima i u prvom tretiranju trebalo kombinirati sredstva za zaštitu i sredstvo na bazi aminokiselina (Drin). Osim toga, ne smije se zaboraviti ni kvalitetna ishrana. No, na oštečeno lišče nije dobro ići odmah sa hranjivima.

        Do nedavno se mislilo da je poslije tuče najbolje tretirati vinograd fungicidom, najbolje na bazi bakra. To su stare pretpostavke. Naime, bakar je dobar za zacijeljivanje rana, ali i znatno koči rast, te je u ranijim fazama šteta od tuča čak i nepoželjan, jer nam je u cilju oporaviti lozu, pa čak i potaknuti rast i zaperaka da ima dovoljno lisne mase za normalno funkcioniranje. Aminokiseline imaju puno djelotvorniji učinak od bakra, pomažu kod zacijeljivanja rana, potiču pozitivan porast, a da ne preforsiraju lozu. Posebno je djelotvoran kod zacijeljivanja rana na bobicama.

        Ukoliko je vinova loza stradala od tuče u kasnijoj fazi razvoja, kad su mladice već dugačke ili uložene u žicu; ne poduzimamo nikakve mjere rezidbe jer ionako grožđe iz zaperka ili iz suočice ne bi više dozorilo. U takvim slučajevima obavljamo samo pojačanu zaštitu od bolesti i ako je vinova loza izgubila mnogo lišća, nastojimo sačuvati što više novog lišća iz zaperaka!

        Nažalost, štetno djelovanje tuče prenosi se i u slijedeću godinu, jer oštećeni trsovi imaju smanjenu otpornost na niske temperature i smanjen potencijal rodnosti! Loza oštećena od tuče koja se ostavlja kod rezidbe na nove lucnjeve i reznike, lako se lomi kod vezanja a neizbježno ima na sebi i oštećenih rodnih pupova. Zato pri rezidbi moramo po mogućnosti birati što manje oštećene rozgve i ostavljati dulje lucnjeve. Ukoliko je loza osobito jako stradala od tuče i teško je pronaći manje oštećenu rozgvu na rod (lucanj), možemo obaviti i kombiniranu rezidbu (kao što je opisana kod rezidbe nakon smrzavica, u zimi), odnosno ostaviti stare lucnjeve i na njima nekoliko novih lucnjeva i reznika. U toj godini treba posebnu pažnju posvetiti plijevljenju, kako bismo osigurali prigojno i rodno drvo za, iduću godinu!

        I na kraju, moramo napomenuti da velike štete mogu nastati kad tuča zahvati mladi vinograd u osnivanju, posebno u drugoj vegetacijskoj godini kad smo već izabrali mladice za buduće stablo, a one su već dovoljno visoke! Ako su te mladice znatno oštećene od tuče moram ih idućeg proljeća u rezidbi vratiti (obrezati) natrag na dva i formirati nove mladice za stablo. Na taj način smo godinu dana u zaostatku, ali ukoliko bismo ostavili ozlijeđenu rozgvu za stablo, ono ne bi zbog ozlijeđenih provodnih snopova moglo hraniti trs pod opterećenjem. No, u takvom slučaju ima metoda kad ne moramo izgubiti vegetacijsku godinu, a sastoji se u slijedećem: novoizraslu mladicu (jednu) koju smo odabrali za buduće stablo, pinciramo čim izraste preko glavne žice, a od isprovociranih izraslih zaperaka odaberemo samo dva najpovoljnija položena za buduće krakove (ili tri za trokrak) te sve preostale odstranimo. Naravno, to ne preporučujemo kod slabijih trsova, jer nisu još razvili dovoljno jak korijenov sustav.

Zašto se vinograd suši?

        Redovni posjetioc naši stranica, naš ''mali vinogradar'' postavio nam je slijedeće pitanje: Imam vinograd star 35 godina i puno se suši. Kopam ga redovito, podloga je Kober BB, tlo je dosta blago, sorta većinom rizling i plemenka.

        Odgovor: Što bi moglo uzrokovati naglo sušenje vinograda? Nismo sigurni da ćemo Vas zadovoljiti odgovorom na pitanje zašto se suši vinograd, jer su podaci o vinogradu vrlo oskudni. Kako bi što točnije odgovorili na Vaše pitanje, trebate nam odgovoriti na slijedeća pitanja:

  1. Koja je kultura prethodila- podizanju vinograda prije 25 godina,
  2. Da li ste prilikom rigolanja proveli tzv. melioratavnu gnojidbu mineralnim, gnojivima,
  3. Da li ste prethodno dali ispitati zemljište na sadržaj fiziološki aktivnog vapna, kiselost (pH), sadržaj fosfora i kalija,
  4. Da li je vinograd podizan sadnjom jednogodišnjih cjepova ili cijepljenjem u zeleno na odgovarajuću podlogu,
  5. Da li je sadni materijal bio kvalitetan i zdrav u smislu "Zakona o prometu sadnog materijala",
  6. Osim kopanja, niste naveli da li redovito gnojite vinograd. stajnjakom i NPK gnojivima i kojim formulacijama,
  7. Sistem uzgoja i reza (opterećenje rodnim drvom),
  8. Prinos grožđa na 1 hektar,
  9. Provodite li pravovremeno zaštitu od bolesti i štetnika,
  10. Da li je vinograd nadosađivan,
  11. Da li ste koristili herbicide,
  12. Da li je vinograd bio ugrožavan tučom, kasnim proljetnim mrazevima ili zimskim smrzavicama,
  13. Da li je trpio od suviška vapna, pojavom kloroze (žutice),
  14. Niste naveli da li se čokoti suše u jednom redu ili u dijelu vinograda ili pojedinačno na raznim mjestima i da li je to sušenje nastalo iznenada u tijeku vegetacije (zelen čokot) ili ste sušenje uočili tek prilikom rezidbe.

        Podzemni štetnici, kao voluharice, također mogu izazvati sušenje i propadanje čokota.
Kako vidite, pitanje je vrlo kompleksno. Za utjehu napominjemo da suvremeni plantažni vinogradi, nakon eksploatacije 25-30 godina smatraju se amortiziranima, jer se intenzivno gnoje i opterećuju rodom.
        Između postavljenih pitanja 1-14 možda će te već naći djelomičan odgovor. I pored toga pokušat ćemo Vam odgovoriti na neka pitanja, polazeći od odgovarajućih pretpostavki.
        U pravilu vinograd ne smijemo podizati saditi najmanje 3 do 5 godina na mjestu gdje je prethodno. bio stari vinograd, voćnjak ili šuma, jer postoji mogućnost, odnosno opasnost od gljive truležnice (Rosellina necatrix), posebno, ako je zemljište vlažno, s visokim nivoom vode, a prethodno nije drenirano. Prilikom rigolanja treba ukloniti sve ostatke oboljelog trulog korijenja. Za prevlažna teška tla smatra se dobrom podlogom SOLONIS X RIPARIA 1616.
        Prilikom podizanja suvremenih plantažnih vinograda, prilikom rigolanja uzduž profila tla od 0 do 100 cm dodaju se NPK gnojiva, a na osnovu prethodile zemljišne analize,
Zemljišna analiza je posebno važna zbog utvrđivanja kiselosti tla i s tim u vezi fiziološki aktivnog vapna. Naime; podloga Kober 5 BB, za koju se smatra da je univerzalna, podnosi najviše do 20% fiziološki aktivnog vapna. U protivnom, ako je vapna iznad normale vinova loza reagira žućenjem (klorozom). Time je asimilacija oslabljena i postupno se čokoti suše.
        Najbolje je vinograd podizati jednogodišnjim cijepovima iz renomiranih rasadnika koji garantiraju ne samo sortnost već i zdravstveno stanje. Posebno danas je važno da sadni materijal nije virotičan.Rasadnici morali poštivati Zakonsku odredbu o proizvodnji i prometu sadnog materijala, da odgovara određenim standardima. Nikada ne kupovati sadni materijal od prekupaca.
        Za redovitu rodnost i zdravstveno stanje, kao i otpornost na smrzavice, važna je redovita i izbalansirana gnojidba odgovarajućim NPK gnojivima. Za rodnost i otpornost vinove loze od makro elemenata najveću važnost pripisujemo fosforu i kaliju, a od mikroelemenata boru, manganu i molibdenu. Ne pretjerivati s gnojidbom stajnjakom,
Sistem uzgoja, reza i opterećenja rodnog drva mora biti prilagođen agrobiološkim karakteristikama svake sorte i primijenjena agrotehnika i gnojidba. S obzirom na prosječne prinose od 10-12 t/ha vinograd treba redovito svake godine gnojiti s 800-1200 kg NPK gnojiva formulacije 7:14:21, odnosno u omjeru 1:2:3. Dakle na jedan dio dušika dolaze dva dijela fosfora i tri dijela kalija.
        Samo vinogradi koji se redovito i na vrijeme štite od bolesti i štetnika mogu redovito donositi planirani urod i kvalitetu, biti otporniji na bolesti i štetnike te zimske smrzavice,
U pravilu nadosadnja vinograda mora se obaviti najkasnije u drugoj godini nakon sadnje, jer u rodnom vinogradu nadosadnja je ·uvijek problematična, zbog svjetla, "mehaničkih povreda", herbicida i sl. Poznato je, da se herbicidi protiv korova ne bi trebali koristiti do četvrte godine starosti vinograda (premda se na tržištu nalaze herbicidi koji se mogu koristiti čak i pred sadnju vinograda.
        Vinograd koji je često na udaru tuče, a nakon tuče nije odmah prskan sredstvima na bazi bakra i prihranjivan, postepeno slabi i propada. Isto tako vinogradi koji se ne nalaze na odgovarajućim položajima, više su podložni propadanju,
        Vinograd treba saditi na osnovi pedološke analize. Na zemljištu koje sadrži preko 20% vapna birati podlogu koja podnosi veće količine vapna; kao što je Šasla x Berlandijeri 41B, Richter, Ruđeri i dr. ili koristiti helate željeza.
        Ako se čokoti u punoj snazi u vrijeme, pune vegetacije i roda naglo osuše tu i tamo bez nekog reda, tada treba posumnjati na bolest APOPLEKSIJU (KAP). Uzroci, apopleksije su najčešće:
  • loša kvaliteta cijepa (spojno mjesto može reagirati "gukom" što je znak da podloga i plemka nisu međusobno kompatibilni (ne podnose se),
  • loš postupak stratifikacije lozinih cijepova obilna gnojidba u prporištu,
  • mehaničke. povrede korijenja prilikom obrade tla, kopanja ili oranja. Ako je čokot pregnojen mineralnim. gnojivima, zbog visoke koncentracije soli u tlu ona toksički djeluje na korijenov sustav. Dakle, ne pretjerivati s velikim količinama mineralnih gnojiva,
  • nikad vinograd ne gnojiti za vrijeme suše ili kad se ona očekuje. To se odnosi na proljetnu gnojidbu i prihranu nakon cvatnje. Najbolje je, vinograde gnojiti u jesen, neposredno nakon berbe, istovremeno sa stajnjakom kako slijedi u turnusu (svake, treće. četvrte godine),
  • iskusni vinogradari smatraju da je kap ili apopleksija često posljedica preopterećenosti mladih vinograda rodom. Stoga se ne preporučuje mladi čokot u prvoj rodnoj i nekoliko sljedećih godina previše opteretiti,
  • jama u koju sadimo cijep mora biti dovoljno duboka i široka, tako da korijen sav bude usmjeren na dolje i da bude obrezan na širinu šake. Kod sadnje koristiti zreli fermentirani stajski gnoj, pogotovu na vapnenim tlima, jer zbog obilne fermentacije razvija se suvišna toplina, a ugljični dioksid koji se tom prilikom razvija stvara s vodom ugljičnu kiselinu koja još više aktivira fiziološko aktivno vapno, ono blokira željezo, a posljedica je kloroza i sušenje čokota,
  • veće rane prilikom rezidbe treba premazati odgovarajućim preparatima.

        Svakako ne treba isključiti mogućnost oštećenja od voluharice. U tom slučaju treba u tlo unositi otrovne mamce u. neposrednu blizinu korijenovog sustava.
        Kao zaključak možemo reći pošto je vinova loza dugogodišnja biljka, troškovi ulaganja veliki, treba koristiti i poštivati suvremene postavke u podizanju novih nasada uz punu primjenu agrotehničkih mjera u obradi, gnojidbi, zaštiti; kako bi nam vinograd bio što dulje u eksploataciji i bio rentabilan, a rad u njemu, iako naporan da pridonese zadovoljstvu i rekreaciji!

Pinciranje rodnih mladica

Kako do sigurnije i bolje oplodnje vinove loze?

Pinciranje rodnih mladica

        Pinciranje rodnih mladica je stara metoda, kojom se rodnim mladicama 7-10 dana prije cvatnje uklanjaju vegetativni vrhovi, kako bi se kretanje stvorenih asimilata iz lišća, a time i cijela fizijologija ishrane preusmjerila u generativne organe, tj. cvati.

        O tome kakva će biti fenofaza cvatnje i oplodnje značajno ovisi količina, ali i kakvoća grožđa. Stoga nije naodmet vinogradare podsjetiti na neke najvažnije činjenice i čimbenike o kojima više ili manje ovisi dobra i normalna cvatnja i oplodnja.

        Poznato je da je za početak faze cvatnje i oplodnje uz postignuće potpune razvijenosti cvati na mladicama, neophodna srednja dnevna temperatura od blizu 15 °C, dok se temperature između 20-25 °C smatraju optimumom. Pri tome valja naglasiti da je povoljnija što viša relativna vlaga zraka, a da povećane količine oborina znatno usporavaju i negativno djeluju na cvatnju i oplodnju. Većina sorata vinove loze pri prosječno normalnim vremenskim uvjetima prolazi fazu cvatnje i oplodnje bez problema, no treba znati da is-tovremeno postoje i sorte u kojih su poteškoće sa cvatnjom i oplodnjom praktično stalno prisutne. To se prije svega odnosi na sorte s funkcionalno ženskim cvijetom, sorte sa slabije klijavim polenom, te na većinu sorata koje pokazuju pojačanu bujnost, odnosno jaki vegetativni porast. Osim toga značajan utjecaj može imati nedovoljna, ali puno češće i nepravilna ishrana vinove loze.


Pravi trenutak pinciranja

        Slaba cvatnja i oplodnja manifestiraju se pojavom slabije ili jače izraženo rehuljavim grozdovima, manjim brojem bobica na grozdu, sitnijim bobicama, te manjim grozdovima, odnosno manjom težinom grozda. Sve to dakle, utječe na smanjenje priroda, ali i na kakvoću i izgled samog grožđa što je posebice problematično u stolnih sorti. U praktičnom rješavanju ovakvih problema, najbolji rezultati se postižu pinciranjem (zalamanjem) rodnih mladica i prihranom s borom.

        Pinciranje rodnih mladica je stara metoda, odavna poznata, kojom se rodnim mladicama 7-10 dana prije cvatnje uklanjaju vegetativni vrhovi, kako bi se kretnje stvorenih asimilata iz lišća, a time i cijela fiziologija ishrane preusmjerila u generativne organe, tj. cvati. Obično se sorte s izraženim problemima u oplodnji pinciraju oštrije, tj. na svega 1-3 lista iznad zadnje cvati na mladici, a manje proble-matične sorte najčešće na 2-5 listova iznad zadnje cvati. Iskustvo je pokazalo da je ovo sigurna i djelotvorna metoda, no valja naglasiti da su uz nju vezani i određeni problemi. Prije svega se to odnosi na pravilan trenutak izvođenja (prerano i prekasno obavljeno daje slabije rezultate), a ništa manji problem nije potreba velikog utroška ručnog rada, što predstavlja ograničavajući čimbenik, posebice na većim vinogradarskim kompleksima.

Zelena rezidba vinove loze

        Zelena rezidba vinove loze je niz postupaka čiji je cilj korekcija odnosa bujnosti i rodnosti čokota, koji je uspostavljen rezidbom, a koji je mogao biti poremećen nepredvidivim vanjskim utjecajima i unutrašnjim promjenama u čokotu vinove loze.

        Pored toga, zelenom rezidbom može se utjecati na povećanje prinosa, posebno na poboljšanje kvalitete grožđa. Primjenom pojedinih oblika zelenog reza vinove loze postižu se slijedeći efekti:
  • privremeni prekid rasta mladica,
  • jednolični rast mladica na čokotu,
  • stvaranje povoljnih uvjeta za odvijanje procesa cvatnje i oplodnje,
  • smanjenje rehuljavosti,
  • povećanje priroda i
  • povoljnije dozrijevanje grožđa.

        Rez u zeleno obuhvaća slijedeće zahvate:
  • osljepljivanje pupova,
  • plijevljenje mladica,
  • pinciranje rodnih mladica,
  • zalamanje zaperaka,
  • vršikanje i
  • prstenovanje.

Osljepljivanje pupa se rjeđe primjenjuje, jer je mnogo jednostavnije i sigurnije plijevljenje istjeralih mladica. Međutim, osljepljivanje pupova se uspješno primjenjuje kod mladih čokota u fazi formiranja. Odstranjuju se pupovi na mjestima gdje nije potreban razvoj mladica, radi boljeg razvoja ostavljenih pupova.

Plijevljenje mladica predstavlja odstranjivanje cijelih mladica nepotrebnih za rodnost ili za prigoj. Plijevljenjem se odstranjuju mladice na starom drvu (panju - stablu, krakovima i ograncima) i nerodne mladice koje se razvijaju iz zimskih pupova na rodnom drvu.

Početkom vegetacije, istovremeno s razvojem mladica, iz zimskih pupova na jednogodišnjem drvu razvijaju se i mladice iz spavajućih pupova na starom drvu. Njihov broj može biti vrlo velik, što ovisi o bujnosti sorte i od uvjeta za razvoj vegetacije, naročito od vlage i gnojidbe. Mladice koje su potjerale iz starog drva plijeve se obično u dva navrata. Prvi puta se taj zahvat obavlja kad mladice postignu dužinu oko 15 cm, a drugi puta istovremeno sa vezanjem ili pinciranjem rodnih mladica.

Pri drugom plijevljenju odstranjuju se i nerodne mladice na rodnom drvu. Vrijeme prvog plijevljenja ovisi o klimatskim prilikama. Tako u području gdje su česti kasni proljetni mrazevi plijevljenje treba obaviti kad opasnost prođe. Za plijevljenje nije potreban nikakav alat. Ovaj zahvat se s lakoćom obavlja rukom.

Pinciranje rodnih mladica predstavlja rez vrhova mladica s nekoliko gornjih listova. To se provodi zato da se privremeno prekine bujni rast mladica koje su nepotrebne, a stvore povoljni uvjeti za cvatnju i oplodnju, odnosno za razvoj grozdova. Pincirati se može prije i poslije cvatnje. Pinciranjem prije cvatnje neposredno se utječe na sam proces cvatnje i oplodnje, te posredno na kvantitetu i kvalitetu priroda. Efekt pinciranja zavisi o bujnosti sorte i podloge te od ekoloških uvjeta. Tako se, na primjer, kod bujnih sorti sklonih osipanju primjenom pinciranja osipanje svodi na minimum. Najbolji efekt vinogradar vidi ako se pinciranje izvodi 6 do 10 dana prije cvatnje.
Prema jačini pinciranje može biti:
  • oštro - ako se ostavlja 1 - 2 lista iznad gornjeg grozda,
  • srednje ili umjereno - ako se ostavlja 3 - 4 lista iznad grozda i
  • blago - ako se ostavlja 5 i više listova iznad gornjeg grozda.

        Kod pinciranja treba znati da se smiju pincirati samo rodne mladice na lucnju. Pinciranjem poslije cvatnje ne postiže se takav efekt kao kod pinciranja prije cvatnje. Ono samo utječe na povećanje veličine bobica i bolje dozrijevanje grožda. Pincirati se može rukom, oštrim nožem ili škarama.


Zalamanje zaperaka - nakon pinciranja na mladici se razvijaju zaperci iz tzv. zaperkovih pupova. Razvoj zaperaka ovisi o bujnosti sorte, plodnosti tla, gnojidbi, opskrbi vodom, načinu uzgoja i reza. Zaperci se jače razvijaju kod slabije razvijenih uzgojnih oblika i kratke rezidbe, dok je kod visokih uzgojnih oblika i duge rezdibe njihov razvoj slabiji. Zaperci se naročito intenzivno razvijaju ako je primijenjeno oštro pinciranje mladica, a naročito na mladicama koje rastu uspravno bliže glavnoj osi čokota. Zaperci se ne smiju odstraniti u potpunosti nego ih treba zalamati na 2 - 3 lista od osnove, jer se na taj način sprečava njihovo ponovno razvijanje. Vrijeme zalamanja ovisi o primjeni drugih oblika rezidbe.

Ako u vinogradu nije provedeno pinciranje mladica, prvo zalamanje zaperaka potrebno je provesti prije cvatnje, a ako je pinciranje provedeno, tada se zalamanje provodi odmah nakon cvatnje. Broj i vrijeme ostalih zalamanja ovisi o bujnosti vegetacije. Zalamanje se obavlja rukom ili škarama.

Vršikanje ili prikraćivanje svih mladica čokota radi se u vrijeme kad prestane intenzivan rast mladica. To se dešava u drugoj polovici kolovoza ili mjesec dana prije berbe. Cilj vršikanja je odstranjivanje nedozrelih vrhova mladica i zaperaka. Time se ostvaruju povoljni uvjeti osvjetljenja i aeracije čokota, olakšava se zaštita od bolesti i ubrzava se dozrijevanje grožđa i mladica. Za razliku od pinciranja, vršikati se mogu i mladice sa prigojnog reznika. VRŠIKANJE SE RADI ŠKARAMA ILI SRPOM.

Prstenovanje se primjenjuje u uzgoju stolnih i bezsjemenih sorti grožđa. Njegovom primjenom postiže se boija oplodnja, smanjuje se osipanje, povećava krupnoća grozdova i bobica, povećava prirod i ranije dozrijevanje. Prstenovanje je zahvat kojim odstranjujemo prsten kore u širini 3-5 mm, i to na osnovi lukova ili rodnih reznika. Prstenovati se može i na osnovi rodnih mladica, koje su se razvile iz lukova, ali zbog težine i sporosti izvođenja u praksi se ne primjenjuje. Prstenovanje se izvodi neposredno prije cvatnje ili 10 - 15 dana nakon cvatnje i oplodnje. Veći efekt se postiže ako se prstenovanje izvrši prije cvatnje, što se tumači većom koncentracijom asimilata u mladicama iznad prstena. Prstenovanje se vrši posebnim škarama s dvostrukom oštricom. Međutim, prstenovanje ima i svojih nedostataka. Njegova redovita primjena dovodi do slabljenja čokota, pa je zato potrebno pojačati gnojidbu vinograda u kojima se ono provodi.

Vršikanje i otvaranje loze suncu

        Kolovoz je mjesec kada se izvodi vršikanje ("štucanje") loze i skidanje lišća u visini grožđa. S tim poslom ne treba žuriti i treba ga obaviti što kasnije, ovisno o godini. Loza je sad u punom razvoju, svi su listovi potrebni biljci i na kraju svaki list može zaštititi grožđe od nepogoda (opasnosti od tuče).  U sušnim godinama, kada ima manje vlage, taj se postupak ne preporuča zbog mogućnost pojave palleži na grožđu.

        Vršikanje u kolovozu treba izvršiti iz dva razloga. Prvi razlog je to što izboji, koji su potjerali iz vrhova, obično su zaraženi peronosporom, a drugi razlog je da se na taj način osigurava grožđu više sunca i prozračnosti što omogućava bolje dozrijevanje grožđa. Osim toga osiguravanjem dovoljno sunca i prozračnosti, manja će biti opasnost od zaraze sivom plijesni (botrytis), a slador se može zahvaljujući vršikanju povećati 1-2 %.

Kada skidati lišće u zoni grožđa?

        Uklanjanje lišća u zoni grožđa započinjemo u fazi šare (ako to učinimo dok je bobica tvrda postoji opasnost od pojave paleži na grožđu). Lišće treba skidati, kada smo donekle sigurni da neće više biti opasnosti od tuče, a to je obično u kontinentalnoj Hrvatskoj poslije Velike gospe (15. kolovoza). Osim toga moramo voditi računa i o sortimentu koji je u našem vinogradu. Ako su više zastupljene kasnije sorte (Graševina, Rajnski rizling, Kraljevina i sl.) tada ćemo to učiniti kasnije (oko 1. rujna).


        Lišće treba skinuti s jedne i druge strane reda (ako se radi plantažnom vinogradu) do visine zadnjeg grozda (sl. 2, sl. 3, i sl. 4). Potrebno je ukloniti najviše pet starih najnižih listova na rozgi na kojoj se nalazi grozd. Nije dobro odstraniti suviše lišća, jer tada je ishranjenost trsa slabija pa se u grožđu neće nakupiti više šećera. Uklanjanje listova provodi se ručno ili s pomoću škara

Zatravljivanje vinograda - da ili ne?

        Sam naslov nije baš najidealniji za ozelenjelo tlo vinograda, jar trave nisu pogodna zajednica za suživot s vinovom lozom. Vinova loza najbolje podnosi luguminozna i mješavinu sjemena plemenitih trava. Zatravljivanje vinograda je staro kao i kultura vinove loze, ali u različitim oblicima. Tek u novije vrijeme zatravljivanje vinograda preporučuje se za održavanje tla u vinogradima. Međutim, struka je još uvijek podjeljenja oko zatravljivanja vinograda zbog nedovoljno proučenog sustava i da dalje treba raditi na stadandizaciji travnih zajednica u suživotu s vinovom lozom. Tijekom posljednjeg desetljeća aktivno se radilo na istraživanjuove problematike i dokazane su značajne prednosti zatravljivanja tla. Teška glinasta tla i kamenita područjasušnih predjela ne preporučuje se tlo ozeljeneti. Ozelenjavanje nalazi opravdanja na strmim vinogradskim terenima i na terasama, zeleni pokrov sprječava eroziju tla, a pokošena trava (organska masa) sprječava isparavanje vlage, i ta organska masa nadomještava stajski gnoj u vinogradu. Kosidbom dugi niz godina stvara se travni humus i pojava biljnih bolesti, napose trulež grožđa je smanjen.

        Mladi vinograd se na preporučuje zatravniti do šeste godine oduzimanja dijela vlage i hrane travnih kultura. Prednosti zatravljivanja su još: sprječava se zamaranje i siromašenje tla, povećava se otpornost na niske zimske kulture, bolji razvoj korjenova sustava loze u tlu, poboljšanje mikrobioloških svojstava tla, povećava mogućnost usvajanja vode i .povećava se kapacitet za zrak. Kao popratna negativnost uočena je veća otpornost na makrofaunu i to na voluharice. Godišnje napravimo 2-5 otkosa i uklanjamo nepoželjnu korovsku foru. Gotovo najveća prednost je nepotrebna primjena dušika u hranidbi vinove loze, jer se mineralizacijom i fiksacijom u potpunosti osiguravaju potrebe vinove loze za dušikom.

        Zatravljivanje obavljeno kulturama trava i leptinjača i nekim drugim vrstama, koje ne ometaju rast i razvoj vinove loze. Kultivari moraju biti otporni na gaženje, prohod traktora i čestu kosidbu. Dakle, sijemo kultivirane koji vriježma i korijenjem oblikuju čvrst busen. Prema dr. Zvonimiru Štafi, predložene su četiri osnovne smjese prema nagibu i teksturi tla:
  • Smjesa br. 1: Nagib oko 10%, tlo ilovasto, svježe
  • Smjesa br. 2: Nagib oko 10 - 15%, eventualno veći, tlo ilovasto, pjeskovito svježe do umjereno suho
  • Smjesa br. 3: Nagib oko 10 - 20%, tlo pjeskovito ilovasto, umjereno suho
  • Smjesa br. 4: Nagib oko 20 - 25%, tlo pjeskovito ilovasto, suho do vrlo suho

        Priprema tla za sjetvu treba biti pravilno obavljena, tako da sjeme dospije do 2,5 cm dubine zemlje. Laganim valjkom posijanu površinu treba povaljati. Kod kosidbe trebanmo paziti da trava ne naraste suviše velika i da ima veliku masu, jer će poslije kosidbe djelomice propasti tratina pod velikom količinom mase trave.

Tablica 1.  NAGIB OKO 10% ILOVASTO, SVJEŽE
Smjesa br. 1 		Sjemena
[kg/ha]
Vrsta trave:
Agrostis vulgaris ili tenis - BIJELA ROSULJA1,0
Festuca rubra ssp fallax - CRVENA VLASULJA10,0
Lolium perenne (sorta Naki) - ENGLESKI LJULJ11,0
Poa pratensis (sorta Merion ili Baron) - LIVADNA VLASULJA3,0
Ukupno:25,0
Lepirnjače (DJETELINE):
Lotus corniculatus ili temifolius - SMILJKITA ROŠKASTA3,0
Trifolium repens (sitilisni) (sorta Milka) - BIJELA DJETELINA6,0
Ukupno:9,0
Sveukupno:34,0

Tablica 2. NAGIB OKO 10-15%, EVENTUALNO VEÆI.
TLO ILOVASTO, PJESKOVITO SVJEŽE DO
UMJERENO SUHO
Smjesa br. 2 		Sjemena
kg/ha
Vrsta trave:
Agrostis vulgaris - BIJELA ROSULJA1,5
Dactylis glomerata (patuljaste ili niske sorte) - KLUPČASTA OŠTRICA10,0
Festuca rubra ssp fallax - CRVENA VLASULJA10,0
Poa pratensis (sorta Merion ili Baron) - LIVADNA VLASULJA6,0
Ukupno:27,5
Lepirnjače (DJETELINE):
Lotus corniculatus ili temifolius - SMILJKITA ROŠKASTA3,0
Trifolium repens (sitilisni) (sorta Milka) - BIJELA DJETELINA3,0
Ukupno:6,0
Sveukupno:33,5

Tablica 3. NAGIB OKO 10-20%, TLO PJESKOVITO ILO-
VASTO, UMJERENO SUHO
Smjesa br. 3 		Sjemena
kg/ha
Vrsta trave:
Agrostis vulgaris ili tenis - BIJELA ROSULJA1,5
Cyndon dactylon - TROSKOT, ZUBAČA3,0
Dactylis glomerata (patuljaste ili niske sorte) - KLUPČASTA OŠTRICA6,0
Poa pratensis (sorta Merion ili Baron) - LIVADNA VLASULJA8,0
Ukupno:28,5
Lepirnjače (DJETELINE):
Lotus corniculatus ili temifolius - SMILJKITA ROŠKASTA3,0
Trifolium repens (sitilisni) (sorta Milka) - BIJELA DJETELINA3,0
Ukupno:6,0
Sveukupno:34,5

Tablica 4. NAGIB OKO 20-25%, TLO PJESKOVITO ILO-
VASTO, SUHO DO VRLO SUHO
Smjesa br. 4 		Sjemena
kg/ha
Vrsta trave:
Agropyron repens - PIRIKA OBIČNA10,0
Cyndon dactylon - TROSKOT, ZUBAČA4,0
Dactylis glomerata (patuljaste ili niske sorte) - KLUPČASTA OŠTRICA5,0
Festuca rubra ssp fallax - CRVENA VLASULJA5,0
Poa pratensis (sorta Merion) - LIVADNA VLASULJA3,0
Ukupno:27,0
Lepirnjače (DJETELINE):
Lotus corniculatus ili temifolius - SMILJKITA ROŠKASTA3,0
Trifolium repens (sitilisni) (sorta Milka) - BIJELA DJETELINA3,0
Ukupno:6,0
Sveukupno:33,5

Suzbijanje korova u vinogradu u početku vegetacije

PREPORUKA VINOGRADARIMA

Suzbijanje korova u vinogradu u početku vegetacije 

        Ove su godine zbog povoljnih uvjeta u vinogradima naglo krenuli razni korovi, pa je sve više upita o korištenju herbicida u višegodišnjim nasadima - maslinicima, vinogradima i voćnjacima.

        Herbicidi kojima se suzbijaju korovi u rastu primjenjuju se obično nakon gnojidbe, odnosno prihrane, u proljetnom razdoblju. Preporuke su da se iznikli korovi prskaju kada dostignu 15 do 20 cm visine, najkasnije do početka svibnja, kako bi se u zemlji zadržala što veća količina vlage, a kako bi istovremeno osušeni korovi služili kao pokrivač protiv nepoželjnog sušenja tla u toplim danima koji nastupaju. Jednokratnom primjenom bilo kojeg herbicida ne možemo kroz cijelu godinu riješiti problem korova. Stoga je vrlo važno poznavati korovnu floru i odabrati najbolji način suzbijanja. Preporučamo da se u vrijeme porasta korova (15-20 cm) provede suzbijanje korova herbicidom DOMINATOR  u dozi 3-4 dl/1000 m2 uz utrošak vode 20 do 40 litara/1000 m2. Dominator se primjenjuje isključivo na iznikle korove (list, stabljika, peteljka, zelena kora), kao i preko svježeg reza drveća (panj ili zasječeno drvo). Dominator se nakon djelovanja brzo razgrađuje na jednostavne prirodne sastojke, pa je ekološki vrlo prihvatljiv proizvod.


        Uz Dominator preporučamo primjenu zemljišnog herbicida GOAL u voćnjacima i vinogradima. Goal prijanja uz čestice tla na tretiranoj površini, pa stoga ima učinkovito rezidualno djelovanje. Herbicidni "film" koji nastaje na ovaj način spriječava nicanje korova. Ne smije se primjeniti u vrijeme bubrenja pupova i nakon bubrenja. Treba izbjegavati izravnu primjenu po stablu i koristiti niski radni tlak. Goal treba primijeniti na golom tlu ili na površini na kojoj je tek počelo nicanje korova.

        Također je vrlo dobre rezultate u praksi pokazala primjena Dominator-a uz dodatak Goal-a u fazi proljetnog, brzog porasta korova:
DOMINATOR  3 - 4 dl/1000m2 + GOAL  70 - 100 ml/1000 m2 , odnosno
na 10 litara vode potrebno je staviti 1 dcl herbicida DOMINATOR i 25 ml herbicida GOAL.

        Ovakva kombinacija osigurava da tlo u vinogradu bude bez korova i do nekoliko mjeseci nakon tretmana, odnosno sve do ljetnih mjeseci, kada je zbog izostanka oborina problem korova zanemariv u vinogradu.

Igor Gomezelj, dipl.ing.agr.