Cvrčci, cikade (Cicadoidea)
Vrlo su pokretljivi kukci koji mogu preletjeti i tisuće kilometara. Natporodica cvrčaka, zajedno s lisnim ušima, štitastim ušima, štitastim moljcima, i lisnim buhama pripada u podred jednakokrilaca (Homoptera). Zajedničko obilježje svih Homoptera vrsta je izlučivanje medne rose. Na nju se naseljavaju gljive čađavice koje prekrivaju površinu biljnih organa i smanjuju njihovu estetsku vrijednost i asimilacijsku sposobnost. Zvuk cvrčanja proizvode organima na prvom kolutiću zatka. Veličina cvrčaka varira. Krila cvrčaka, kao i svih pripadnika reda Homoptera su položena u obliku krova kuće. Usni organ cvrčaka je za bodenje i sisanje, a preobražen je u rilo.
Rogati cvrčak (Stictocephala bisonia)
Općenito. Ovaj cvrčak je američkog podrijetla. Na području bivše Jugoslavije otkriven je 1939. godine. Odrasli oblik ima jako razvijen nadvratni štit koji je prema naprijed produljen u dva roga, prema čemu je štetnik i dobio ime. Boja tijela mu je zelena, a dugačak je 8 – 10 mm. Odlaže velika jaja, veličine 3 mm.
Biologija. Prezimi u stadiju jaja koja se nalaze u skupinama pod korom. Jaja odlažu na način da ženka leglicom zareže koru i na svaku stranu pod koru odloži po desetak jaja. Ličinke se javljaju tijekom proljeća te odlaze na zeljaste biljke kao što su lucerna i ostale mahunarke. Na njima rade neznatne štete, a odrasli oblici vraćaju se na voćke. Rogati cvrčak ima jednu generaciju godišnje.
Štete. Rogati cvrčak oštećuje vinovu lozu i razne voćke. Štete nastaju zbog zarezivanja kore radi ovipozicije. Rastom se zarezi povećavaju i nalikuju na štete nastale od udara zrna tuče. Razlika u štetama od tuče i rogatog cvrčka je ta što cvrčak zareze radi i na donjim stranama grana gdje tuča ne može štetiti. Na tim mjestima grane se lome i olakšan je prodor raznih štetnih mikroorganizama, a pojavljuje se i smolotok. Pri jačem napadu sadnice gube svoju tržišnu vrijednost.
Zaštita. Jaja su često parazitirana od osice Polynema striaticorne, a u Hrvatskoj je utvrđeno 3 – 64% parazitiranih jaja. Važna mjera zaštite je i oprez pri odabiru sadnog materijala. U voćnjaku nije dobro uzgajati mahunarke kao potkulture, a prilikom zimskog reza treba odstranjivati grane na kojima su odložena jaja.
Američki cvrčak (Scaphoideus titanus)
Općenito. Američki cvrčak je u Europi otkriven 1958. godine u Francuskoj. 1977. godine otkriven je u obalnom području Slovenije. U Hrvatskoj je utvrđen u Istri, Iloku i Međimurju, a vjerojatno je proširen u cijeloj zemlji. Odrasli oblik ima tijelo smeđe boje, 5 – 6 mm duljine. Glava cvrčka je trokutastog oblika. Ličinke su žute, a razvoje postaju sve više smeđe i mogu skakati.
Biologija. Prezime jaja ispod kore dvogodišnjeg drva loze. Ličinke se javljaju u svibnju. Razvoj ličinke je 30 – 50 dana. Odrasli oblici javljaju se u srpnju i kolovozu. Američki cvrčak ima jednu generaciju godišnje.
Štete. Ličinke sišu na donjem lišću. Američki cvrčak značajan je po tome što prenosi fitoplazmu zlatnu žuticu vinove loze. Na tog je uzročnika posebno osjetljiva sorta chardonnay. Fitoplazma se brzo širi, a ukoliko se na vrijeme ne poduzmu odgovarajuće mjere, ubrzo poprima razmjere epidemije uzrokujući vrlo velike štete.
Zaštita. Glavni način zaštite je spriječiti unos zaraženog sadnog materijala i njegovo širenje. Tijekom prezimljenja jaja se mogu uništiti tretiranjem uljnim sredstvima (BIJELO ULJE, MODRO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE, CRVENO ULJE). Može se odabrati i insekticid za suzbijanje grozdovih moljaca. Tretirati treba rano ujutro, dok su cvrčci još slabo pokretni, a važno je kvalitetno tretirati unutrašnjost čokota.
Cvrčak stolbura (Hyalestes obsoletus)
Općenito. Prisutan je u cijelo državi. Smeđkaste je boje. Prema izgledu može se zamijeniti s američkim cvrčkom.
Biologija. Živi na različitim korovima. Prezimi u stadiju ličinke u tlu. Odrasli oblici javljaju se početkom ljeta. Jaja odlažu na korijen nekih vrsta korova. Ličinke izlaze krajem ljeta i hrane se korovima, a pred zimu odlaze u tlo.
Štete. Odrasli oblici hrane se na lišću. Prenosi fitoplazmu „bois noir“, koja je prisutna na vinovoj lozi u Hrvatskoj i stolbur koji napada rajčicu i zeljasto bilje.
Zaštita. Jači napad može se suzbiti uništavanjem korova na kojima se vrste poput ove hrane. Obradom tla uništavaju se ličinke. Na vlastitu odgovornost mogu se koristiti i insekticidi za suzbijanje grozdovih moljaca. Važno je kvalitetno tretirati unutrašnjost čokota.
Lozin zeleni cvrčak (Empoasca vitis)
Općenito. Redoviti je štetnik vinove loze i od velike je važnosti u Istri, a povremeno i na dalmatinskim otocima. U kontinentalnim vinogradima je manje štetan. Odrasli oblik je vitkog tijela i zelenkaste, a katkad i malo ružičaste boje. Duljina tijela mu je 3 – 3,5 mm. Zbog svoje živahnosti vrlo teško se hvata. Ličinka je bjeličasta, a ima jako ispupčene crne oči. Ličinka kasnije pozeleni.
Biologija. Prezimi odrasli oblik na zimzelenom bilju i četinjačama. U travnju prelazi u vinograde. Ženka odlaže 15 – 20 jaja na lišće vinove loze. Ima tri generacije godišnje. Odrasli oblici prve generacije javljaju se u svibnju i lipnju. Generacije se često preklapaju te se istovremeno mogu naći svi razvojni stadiji štetnika.
Štete. Štete nanose ličinke i odrasli oblici sisanjem sokova iz žila na naličju listova. Time se ometa kolanje sokova te nervatura posmeđi. Cijeli listovi mijenjaju boju, a rubovi se kovrčaju prema dolje. U bijelih kultivara list žuti, a u crvenih list dobije tamnocrvenu boju. Na lišću se mogu javljati i crvenkaste točke i pjege koje se šire prema glavnoj žili lista, a mogu poprimiti i oblik mozaika. Štete se prvo opažaju na starijem lišću, najčešće u srpnju. Intezitet napada razlikuje se od kultivara do kultivara. Jači napad je čest na kultivarima cabernet i sauvignon. Manje su napadnuti malvazija, sivi pinot, chardonnay i merlot. Graševina je vrlo malo napadnuta. Dobro gnojeni i bujni vinogradi jače su napadnuti.
Zaštita. Pojava i brojnost lozinog zelenog cvrčka može se pratiti žutim ljepljivim pločama. Prag odluke je 100 cvrčaka na 100 listova. Najbolje je koristiti sistemične ili kontaktne insekticide dopuštene za suzbijanje grozdovih moljaca. Na području Istre pojava druge generacije cvrčka poklapa se s pojavom druge generacije moljaca pa je moguća istovremena zaštita protiv obje vrste. Mogu se koristiti pripravci NURELLE-D, CHROMOREL-D, AVAUNT EC, CYTHRIN MAX, SCATTO, RELDAN 22 EC.
Medeći cvrčak (Metcalfa pruinosa)
Općenito. Medeći cvrčak potječe iz sjeverne i srednje Amerike. 1979. godine zabilježen je prvi nalaz u Europi u okolici Tarvisa u Italiji. Ondje se nalazi uzletište na koje često slijeću američki vojni avioni u izravnom letu iz SAD-a. 1990. godine američki cvrčak otkriven je u Sloveniji, a u Hrvatskoj 1993. U BiH je otkriven 2006. godine. Proširen je i u južnoj Francuskoj, južnoj Švicarskoj, Grčkoj, Turskoj, Češkoj i Austriji. U Hrvatskoj se iz Istre proširio u Dalmaciju i dalmatinsko zaleđe te u Zagreb. Širi se pasivno, vozilima putem prometnica, ali i sadnim materijalom u kojem se nalaze jaja. Rasprostranjenost ovog štetnika nije jednolična iako se nalazi na širokom području. Veličina medećeg cvrčka je 7 – 8 mm. Pri mirovanju krila su mu položena gotovo okomito uz tijelo, poput krova kuće, što je karakteristika podreda Homoptera. Prednji par krila je sivosmeđe boje. Tijelo mu je prikriveno voštanim izlučinama svijetle ili pepeljaste boje. Jaja su cilindrična, veličine oko 0,8 mm. Ličinke su prvo bijele, a zatim zelenkaste boje i također luče vosak kojima se prikrivaju.
Biologija. Univoltna je vrsta. Prezimi u stadiju jaja koja su odložena u drvenste biljke. Ženka jaja odlaže leglicom pojedinačno ili u nizu, najčešće u pupove ili pukotine i slična mjesta na kori čokota i drveća. Ličinke izlaze od sredine svibnja. Penju se na najmlađe organe na vrškovima biljaka. Razvoj ličinačkog stadija traje oko 2 mjeseca, a slabo su pokretljive iako zadnja 2 stadija (od 5) mogu skakati. Odrasli oblici javljaju se u srpnju. Kopulacija se događa noću, a krajem ljeta dolazi do ovipozicije.
Štete. Medeći cvrčak je izraziti polifag. U Italiji je utvrđeno više od 200 biljaka domaćina, a najveće štete nanosi na vinovoj lozi. Štete čini i na kakiju, smokvi, breskvi, agrumima, soji, grahu i mnogim drugim biljkama. Ličinke i odrasli oblici sišu na granama, grančicama, izbojima, lišću i na plodovima. Biljke zaostaju u rastu i razvoju. Neizravne štete su mnogo štetnije, a očituju se u izlučivanju velikih količina medne rose na koju se zatim naseljavaju gljive čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća. Zaražene biljke lako se uočavaju po bijelim voštanim prevlakama i zamazanom izgledu od gljiva čađavica. Onečišćeni proizvodi gube na tržišnoj vrijednosti.
Zaštita. Moguće je biološko suzbijanje parazitskom osicom Neodrynus typhlocybae. Osica je unijeta u Italiju 1992. godine i ispuštena u prirodu, a rezultati u Italiji, Francuskoj i Sloveniji upućuju na veče mogućnosti ovog parazita budući da je postignuta parazitiranost i do 30%. U Hrvatskoj se osica udomaćila u Istri. Vrlo je bitno spriječiti uvoz zaraženog sadnog materijala. Od aktivnih tvari za kemijsko suzbijanje koriste se: deltametrin (pripravak: DECIS 2,5 EC), alfa-cipermetrin (pripravak: DIREKT), esfenvalerat (pripravak: SUMIALFA 5 FL) i azadiraktin (pripravak: NEEMAZAL-T/S).