Lisne uši (Aphidoidea)
Lisne uši su jedni od najvažnijih štetnika poljoprivrednih kultura. Otkriveno je više od 3000 vrsta lisnih uši i gotovo da ne postoji biljna vrsta na kojoj se one ne hrane. Na većinu se biljnih vrsta često naseljava i do desetak vrsta uši. Vrlo su sitni kukci, veliki samo nekoliko milimetara, a imaju dva para opnenastih krila. Usni organ im je za bodenje i sisanje, a preobražen je u rilo. Lisne uši je vrlo teško identificirati do vrste, a temelji se na detaljnom pregledu svih morfoloških karakteristika. Identifikacija prema boji se nikad ne smije obavljati jer imaju nepostojane kutikularne boje koje u alkoholu nestaju, a mogu imati i 3 ili 4 forme različitih boja. Lisne uši pojavljuju se u dvije forma, a to su krilata i beskrilna forma, a prema životnom ciklusu se dijele na holocikličke (potpuni razvojni ciklus) i anholocikličke (nepotpuni razvojni ciklus). Holocikličke vrste prezime u stadiju zimskog jaja na zimskom domaćinu dok anholocikličke vrste prezime kao odrasla ženka. Monoecijske vrste su one vrste lisnih uši koje se hrane i razmnožavaju na samo jednoj biljnoj vrsti i na njoj provedu cijelu život dok su heterecijske vrste one vrste koje imaju široki krug domaćina. Imaju velik broj generacija u godini koje se preklapaju. Mnogo je prirodnih neprijatelja lisnih uši, a neki od njih su božje ovčice, zlatooke, trčci, bogomoljke, osice najeznice, i tako dalje.
Štete koje lisne uši uzrokuju su osim izravnih koje nastaju sisanjem biljnih sokova što dovodi do slabljenja biljke i one neizravne prirode, a to je izlučivanje medne rose i prenošenje virusnih bolesti. Najčešća metoda praćenja pojave lisnih uši su žute posude i žute ljepljive ploče, a postoji i metoda ljepljivih niti. Natporodica lisnih uši dijeli se na tri porodice: Aphididae, Adelgidae i Phylloxeridae u koju pripada i filoksera ili trsov ušenac.
Filoksera, trsov ušenac (Viteus vitifoliae)
Općenito. Ova lisna uš prenesena je iz Amerike u Francusku još 1860. godine, a Europom se brzo proširila. Goleme površine pod vinovom lozom su propale, a zabilježeno je više tisuća samoubojstava francuskih vinogradara. Velik broj vinogradara otišao je u prekomorske zemlje. Pojam filoksera se u narodu koristi i za označavanje iznimno velike štetnosti drugih štetnika, slično kao što se pojam kuge koristi i za različite druge pošasti. U Hrvatskoj je filoksera utvrđena u Brdovcu kraj Zagreba 1880. godine i vrlo brzo nakon toga i na drugim područjima. U Europi je pojava filoksere potaknula međunarodnu suradnju na polju zaštite bilja pa su mnoge zemlje potpisale 1878. godine Bernsku konvenciju o suzbijanju filoksere. Upravo se ta konvencija smatra početkom organizirane međunarodne suradnje u provođenju biljne karantene te pretečom današnje Konvencije o zaštiti bilja koju je potpisala i Hrvatska u kojoj su doneseni brojni propisi i mjere da bi se smanjile posljedice napada filoksere. Danas se na samo nekim pjeskovitim tlima uz Dunav i na nekim našim otocima može uzgajati europska loza bez cijepljenja na američku podlogu. U svim drugim vinogradima u Hrvatskoj se uzgaja cijepljena loza. U Francuskoj se smatra da filoksera nema uvjeta za razvoj na pjeskovitom tlu s manje od 5% ilovastih čestica ili koje se tijekom zime nalazi pod vodom dulje od 40 – 60 dana.
Filoksera je mala uš, duga svega 0,7 – 1,4 mm, ali neki oblici imaju tijelo dugo i do 2 mm. Žutosmeđe je boje. Postoji više sojeva koji se međusobno razlikuju morfološki i načinom života.
Biologija. Razvoj filoksere različit je na američkoj i europskoj lozi. Na američkoj lozi prezimi u stadiju zimskog jaja na nadzemnim dijelovima. Iz jaja izlazi uš osnivačica koja stvara kolonije na naličju lišća gdje se razvija još nekoliko generacija uši koje nazivamo uši šiškarice. Dio tih uši migrira na korijen, a u jesen nastaju seksualni oblici te ženke odlažu jaja koja prezimljuju. Na europskoj lozi se sve generacije uši razvijaju na korijenu. Njihovo razmnožavanje je partenogenetsko, a prezimi u stadiju ličinke. U Hrvatskoj filoksera ima 4 – 9 generacija godišnje.
Štete. Napada različite organe na američkoj i europskoj lozi. Na američkoj lozi i većini hibrida oštećuje samo lišće. U matičnjacima može nanijeti veće štete jer usporava rast i odrvenjavanje rozgve koja se tijekom zime lakše smrzne. Na naličju lista nastaju nabrekline u kojima uši žive, a na licu lista se nalazi mali otvor. Nabrekline se znatno razlikuju od napada lozine grinje čije se nabrekline nalaze na licu lista. Korijen većine vrsta američke loze otporan je na napad filoksere stoga šteta na korijenu nema, ali postoje i neke podloge ili hibridi na kojima napad može biti izražen. Korijen američkih sorata ima deblji sloj staničja koje štetnik ne može probiti za razliku od europskih sorata.
Na europskoj lozi filoksera napada samo korijen gdje sisanjem uzrokuje krupne (tuberozitete) i sitnije izrasline (nodozitete). Time se onemogućuje kolanje sokova što uzrokuje sušenje čokota. U Italiji je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća pronađena zaraza filoksere na lišću, a ubrzo se to opazilo i u Istri. Ovo pokazuje da se filoksera, kao i drugi štetnici, može prilagoditi različitim uvjetima pa nije isključen ni scenarij prilagodbe na korijen američke podloge čime bi se ponovno pojavio veliki problem filoksere u vinogradarstvu.
Zaštita. Na cijepljenoj lozi suzbijanje nije potrebno. U matičnjacima američke loze napad uši šiškarica suzbija se prskanjem tijekom mirovanja vegetacije sredstvima koja ubijaju jaja (CRVENO ULJE, BIJELO ULJE, MODRO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE) te u početku stvaranja šiški na lišću.