Štitaste uši (Coccoidea)
Natporodica štitastih uši je iznimne važnosti za vinovu lozu i voćke, ali i za ukrasno drveće i grmlje. Zbog svoje slabe pokretljivosti rijetko kada napadaju jednogodišnje kulture. Poznato je oko 4000 vrsta štitastih uši iako se smatra da ih postoji i mnogostruko više. Vrlo su sitni kukci, dugi do 5 milimetara. Mužjaci i ženke se razlikuju što se naziva spolni dimorfizam. Ženka ima zdepasto tijelo, bez nogu i krila koje je pokriveno voštanim izlučinama ili štitićem. Usni ustroj je za bodenje i sisanje. Mužjaci imaju jasno člankovito tijelo, dobro razvijene noge i jedan par krila, a žive vrlo kratko. Usni aparat u mužjaka je ili reduciran ili ne postoji stoga mužjaci nisu štetni i manje su važni. Većina vrsta izlučuje mednu rosu na koju se naseljavaju gljive čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća. Izlučine nekih vrsta štitastih uši koriste pčele pri pravljenju meda. Razmnožavanje je spolno ili partenogenetski, a postoje i dvospolci poput narančinog crvca. Neke vrste štitastih uši mogu rađati žive mlade ili odlagati jaja koje mogu odlagati u jajne vrećice što pomaže pri identifikaciji. Neke vrste jaja odlažu ispod štita. Hrane se mnogim biljnim vrstama (polifagne su). Većinom se šire pasivno, prenošenjem sadnog materijala, plodova i dijelova biljaka. Neke su vrste na popisu karantenskih štetnika.
Štitaste uši štetnici su već oslabljenih i oštećenih biljaka. Imaju mnogo prirodnih neprijatelja kao što su božje ovčice, zlatooke, stjenice, ose najeznice te gljive i bakterije. Pojavljuju na mjestima gdje se uništavaju njihovi prirodni neprijatelji. Tako se primjerice maslinin crvac pojavljuje u maslinicima gdje se neoprezno suzbijaju maslinina muha i moljac što dovodi do uništenja njihovih prirodnih neprijatelja. Naslage štitastih uši se uspješno mogu odstraniti mehaničkim čišćenjem i struganjem stare kore. Najvažnija metoda suzbijanja je kemijska metoda. Suzbijaju se zimskim prskanjem u vrijeme mirovanja vegetacije na svim biljkama gdje se ne provode druge intenzivne mjere zaštite. Koriste se mineralna ulja (CRVENO ULJE, MODRO ULJE, BIJELO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE), a mogu se i kombinirati s insekticidima poput alfa – cipermetrina (pripravak: FASTAC 10 EC). Opreznom primjenom insekticida protiv drugih štetnika može se regulirati populacija štitastih ušiju.
Narančin crvac (Icerya purchasi)
Općenito. U Europu i SAD prenesn je iz Australije. Na europskom području najrasprostranjeniji je u Sredozemnom bazenu. Tako je u Hrvatskoj prisutan u cijelom obalnom pojasu dok je u zaštićenim prostorima raširen u cijeloj zemlji. Ima tijelo crvenkaste boje, dugo 4 – 6 mm koje je djelomično pokriveno voštanim pokrovom. Jaja odlaže u jajnu vrećicu koja je dulja i šira od tijela i pokrivena voskom. U jajnoj vrećici se nalazi 600 – 800 jaja.
Biologija. Narančin crvac ima tri generacije godišnje. Prva generacije javlja se početkom proljeća, druga krajem proljeća, a treće krajem ljeta. Mužjaci su male važnosti.
Štete. Napada vinovu lozu, agrume, masline, smokvu i neke druge voće i brojno ukrasno bilje. Naseljavaju naličje lista i stabljike, a napadnuto bilje zaostaje u rastu i razvoju. Zbog izlučivanja medne rose, mjesta napada naseljavaju gljive čađavice. Prirod je smanjen ili izostaje, a grane se počinju sušiti nakon čega može doći do ugibanja cijele biljke.
Zaštita. Uspješno je suzbijen biološkom metodom pomoću božje ovčice Rodolia cardinalis. Međutim, u Hrvatskoj iako postoji, nije dovoljno brojna da bi se uspostavila ravnoteža ispod granice štetnosti uši. Radi korisnosti ovog kukca potrebno je upotrebljavati selektivne insekticide koji će ga poštediti. Za suzbijanje se koriste MINERALNO SVIJETLO ULJE i BIJELO ULJE.
Limunov crvac (Pseudococcus citri)
Općenito. U obalnom području Hrvatske je važan štetnik vinove loze, a često ga se može naći i na sobnom bilju kao što je kaktus. Vrlo je čest u dolini neretve te u okolici Šibenika. Ženka ima tijelo žutosmeđe boje, eliptičnog oblika, duljine 3 – 5 mm, a pokrivena je voštanim prevlakama. Tijelo je okruženo s 36 voštanih nastavaka od kojih su dva na zatku znatno dulja.
Biologija. Periodički je štetnik. Može se javiti nekoliko godina za redom, a zatim ga se nekoliko godina i ne mora zamijetiti. Prezimiti može u svim razvojnim stadijima, ali najčešće prezimljuje odrasla ženka na čokotu, a ponekad i na korijenu vinove loze. Razmnožavanje je pretežno partenogenezom, a mužjaci su rijetki. Ženka odlaže manji broj jaja u proljeće, a ličinke se razilaze po jednogodišnjim izbojima. Pred kraj razvoja se penju na zelene dijelove loze. Ženke idućih generacija odlažu znatno veći broj jaja. Ima 3 – 5 generacije godišnje. Pojavi pogoduje toplo i suho vrijeme, a optimalna temperatura za razvoj mu je 22 – 25 °C. Optimalna vlažnost zraka za razvoj ovog štetnika je 45 – 75%.
Štete. Osim vinove loze napada i agrume, maslinu, smokvu te mnoge druge biljke kao i one u zaštićenim prostorima. Ličinke kasnijih generacije rade najveće štete sisanjem na grozdovima i lišću. Sisanje uzrokuje sušenje lišća, prijevremeno otpadanje te nedozrijevanje i sniženje kvalitete plodova. Izlučuje mednu rosu na koje se naseljavaju gljive čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća.
Zaštita. Limunov crvac ima mnogo prirodnih neprijatelja kao što su božje ovčice, ose najeznice i muhe tahine. U inozemstvu se u zatvorenom prostoru suzbija ispuštanjem božje ovčice Cryptolaemus montrouzieri i parazitske osice Leptomastix dactylopyii. Suzbija se struganjem stare kore i zimskim prskanjem čokota te primjenom insekticida u vrijeme vegetacije. Od aktivnih tvari koriste se spirotetramat (pripravak: MOVENTO) i klorpirifos-metil (pripravak: RELDAN 22 EC).
Zvjezdasti crvac (Pseudococcus adonidum)
Općenito. Ova vrsta štitastih uši rjeđe se javlja u Hrvatskoj. Ženka ima tijelo eliptičnog oblika, dugog oko 4 mm koje je posuto voštanim prahom. Uokolo tijela ima velik broj žutih nastavaka. Zadnji par nastavaka je na zatku dugačak poput tijela.
Biologija. Zvjezdasti crvac ima veći broj generacija godišnje.
Štete. Napada vinovu lozu, agrume, smokve, palme i druge vrste drvenastih ukrasnih biljaka. Nalazi se u obliku kolonija na listovima, granama te korijenju gdje se hrani sisanjem.
Zaštita. Suzbijanje treba biti usmjereno na prvi stadij ličinke zbog još nerazvijenog voštanog omotača.
Šljivina štitasta uš (Parthenolecanium corni)
Općenito. U Hrvatskoj je jedan od najznačajnijih štetnika šljive, ali napada i vinovu lozu, bagrem i razno ukrasno i šumsko drveće i grmlje. Može napasti i zeljaste biljke. Ženka je okruglastog ispupčenog tijela oko 4 – 5 mm dugačkog i nešto manje širokog. Smeđe je ili ljubičastosmeđe boje. Ličinke prvog stadija imaju duguljasto, plosnato te gotovo prozirno tijelo, a drugog stadija crvenkasto duguljasto tijelo. Oba stadija ličinki su pokretna.
Biologija. Šljivina štitasta uš periodički je štetnik. Prezimi u stadiju ličinke drugog stadija na granama i stablu. Štetnik je vrlo otporan na niske temperature, ali kasni mrazevi koji se jave nakon razdoblja aktivnog života ličinki mu mogu naštetiti. Ličinke se kreću na temperaturama višim od 13°C, a pri temperaturi nižoj od 8°C su neaktivne. Krajem zime odlaze na vrhove krašnje gdje je kora tanka i sočna. Prve ženke mogu se naći u travnju. Razmnožavanje je spolno i partenogenezom. Krajem zime započinje ovipozicija, a jaja ostaju ispod tijela. Sredinom lipnja izlaze mlade ličinke koje odlaze na lišće, ali smrtnost im je vrlo velika. Kada prestane kolanje sokova u lišću odlaze na grane, gdje se smještaju oko pupova ili rašlja i na tim mjestima prezime. Prijevremeni mrazovi mogu znatno smanjiti njihovu brojnost. Ovaj štetnik ima jednu generaciju godišnje.
Štete. Nakon što su prešli na vrhove krošnje hrane se na kori i izlučuju mednu rosu. Ličinke se u lipnju hrane na lišću sisanjem sokova, a mogu se naseliti i na plodovima. Velik broj stabala propada jer se osuše zbog sisanja sokova milijuna ušiju kojima su zaražena, a dio stabala probada zimi od smrzavanja uslijed neotpornosti zbog oštećenja.
Zaštita. Šljivina štitasta uš ima dosta prirodnih neprijatelja kao što su božje ovčice i ose najeznice, a vrli česta je i gljivična bolest Isaria lecaniicola. Može se suzbijati zimskim prskanjem uljanim sredstvima (BIJELO ULJE, MODRO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE, CRVENO ULJE).
Breskvina štitasta uš (Parthenolecanium perniciosus)
Općenito. Proširena je u cijeloj Hrvatskoj, a najveće štete na vinovoj lozi nanosi u Istri i Zagorju. Zabilježeni su napadi i od 100 – 600 ličinki trećeg stadija na duljinskom metru rozgve. Breskvina štitasta uš je najveća štitasta uš u Hrvatskoj, s duljinom tijela 6 – 8 mm. Duguljastog je oblika. Štitić je smeđe boje i ispupčen s jedva vidljivim uzdužnim grebenom. Vrlo slična breskvinoj štitastoj uši i šljivinoj štitastoj uši je i okrugljičina štitasta uš (Sphaerolecanium prunastri) koja napada crni trn, šljivu i vinovu lozu.
Biologija. Prezimi u stadiju ličinke trećeg stadija u pukotinama stare kore i blizu osnova jednogodišnjih izboja. U proljeće se na mjestima prezimljenja preobraze u ženke, što se događa u travnju. Razmnožavanje je partenogenetsko. Ličinke se javljaju u svibnju, a na lišću se odvije presvlačenje do trećeg stadija kada migriraju na odrvenjele dijelove gdje prezime. Ima jednu generaciju godišnje.
Štete. Napada vinovu lozu, breskvu te biljke iz rodova Berberis, Clematis, Juglans, Prunus, Malus, Pyrus, Ribes i slične. Mlade ličinke se u lipnju hrane na lišću sisanjem sokova. Obilno luči mednu rosu.
Zaštita. Napadaju je mnoge ose najeznice, ali parazitirana uš ne gubi reproduktivnu sposobnost uvijek. Parazitirana uš potamni, a u njoj može biti više parazita. Može se suzbijati zimskim prskanjem uljanim sredstvima (BIJELO ULJE, MODRO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE, CRVENO ULJE).
Vunasta lozina uš (Pulvinaria vitis)
Općenito. Vunasta lozina uš naročito se javlja u vinogradima koji se nalaze u obalnom području, a može napasti i razne vrste voćaka. Smeđeg je ovalnog tijela koje se širi prema zatku. Duljina tijela je 4 – 5 mm. U novije vrijeme se u slovenskom primorju pojavila vrsta Neopulvinaria innumerabilis koja napada vinovu lozu.
Biologija. Javlja se na pojedinačnim čokotima. Ženka odlaže jaja u bijelu voštanu sjajnu vrećicu koja je dvostruko dulja od njenog tijela. Ima samo jednu generaciju godišnje. Mlade ličinke se javljaju u lipnju na lišću i zelenim izbojima, a u jesen prelaze na drvenaste dijelove gdje prezime.
Štete. Ličinke i odrasli oblici hrane se sisanjem na biljnim dijelovima i izlučuju mednu rosu na koju se naseljavaju gljive čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća.
Maslinov medič (Saissetia oleae)
Općenito. Maslinov medić vrlo je važan štetnik u plantažama masline, ali napada i vinovu lozu i druge južne voćke te oleandre i ukrasno bilje. Čest je i na ukrasnom bilju u zatvorenom prostoru. Ime je dobio po obilnom izlučivanju medne rose. Ima tijelo ovalnog oblika, oko 3 mm dugačko. Ličinke su žućkaste boje, a ženke medića sive te kasnije crne boje. Na štitu se nalaze jedan uzdužni i dva poprečna grebena te tvore oblik dvostrukog križa.
Biologija. U Hrvatskoj maslinov medić ima 2 generacije godišnje. Prezimi u različitim stadijima, ali nakon jakih zima na životu ostaju samo ličinke prvog i drugog stadija. Razdoblje ovipozicije je razvučeno budući da prezime različiti stadiji, a može trajati od travnja do lipnja. Ženke legu i do 1000 jaja. Ličinke, nakon izlaska iz štita, traže mjesto za pričvrščivanje. Najčešće se pričvrste na naličje lista, a mogu prelaziti i na grančice. Najveća populacija ličinki je u svibnju i lipnju te od kolovoza do listopada. Suše u ljeto i hladna zima nepovoljno utječu na maslinovog medića.
Štete. Izravne štete radi sisanjem biljnih sokova što oslabljuje biljku, ali puno veće štete radi neizravno, izlučivanjem medne rose na koju se zatim naseljavaju gljive čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća.
Zaštita. Za biološko suzbijanje maslinovog medića može se koristiti njegovi prirodni neprijatelji kao što su osice Metaphycus flavus i M. bartlette. Na regulaciju populacije dobro utječu i božje ovčice i zlatooke. Radi očuvanja prirodnih neprijatelja potrebno je štetnika suzbijati lokalizirano ili koristiti bioinsekticide, a treba izbjegavati univerzalne insekticide koje bi doveli do prenamnožavanja štetnika. Suzbijanje se može provesti i uljnim sredstvima, a zapaženo je i dobro djelovanje biotehničkih insekticida na ličinke. Neizravne štete ovog štetnika često se suzbijaju bakrenim fungicidima.
Lozin medič (Pseudococcus vitis)
Općenito. Lozni medič raširen je u primorskim krajevima, a na kontinentalnom dijelu javlja se u staklenicima. U pojedinim godinama u Dalmaciji uzrokuje dosta velike štete.
Biologija. Na lozi se javlja od proljeća do jeseni, a u toplijim krajevima ga se može naći i za vrijeme zime.
Štete. Uglavnom napada vinovu lozu, ali može napasti i agrume. Na vinovoj lozi se najčešće može naći u pazušcima lista, na peteljkovini, u pupovima te na samim bobicama. Izravne štete čini sisanjem biljnih sokova, ali glavne štete su neizravnog karaktera kao što je izlučivanje medne rose. Medna rosa prekriva lišće i bobe grožđa i na nju se naseljavaju gljive čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća. Za vrijeme suhog i hladnog vremena medič se povlači u tlo gdje siše sokove na korijenu vinove loze. Najveće štete čini u vrijeme dozrijevanja grozda, a posljedice napada su nedozrijevanje grožđa koje ostaje kiselo.
Zaštita. Najbolji učinak ostvaruje se zimskim prskanjem u fenofazama C – D uljnim sredstvima (CRVENO ULJE, BIJELO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE, MODRO ULJE). Najosjetljiviji stadij na insekticide su ličinke te se zbog toga primjenom insekticida u vrijeme vegetacije ne postižu dobri rezultati. Uz dodatak uljnom sredstvu dobro je dodati i aktivnu tvar kao što je alfa – cipermetrin (pripravak: FASTAC 10 EC).
Smokvin medič (Ceroplastes rusci)
Općenito. Najvažniji je štetnik smokve u Hrvatskoj, ali napada i vinovu lozu i agrume te neke druge vrste ukrasnog drveća i grmlja. Vrlo je karakterističnog izgleda. S trbušne strane ženke nalazi se jedna srednja osmerokutna voštana pločica na koju se nadovezuje osam voštanih postranih pločica. Kod starijih ženki to više nije izraženo. Veličine su 4 – 5 mm. Ličinke su žutosmeđe boje.
Biologija. Ima jednu generaciju godišnje. Najčešće prezimi u stadiju odrasle ženke na granama. U proljeće legu oko 1000 jaja ispod štita. Ličinke izlaze iz štita u svibnju i lipnju. Šire se pomoću vjetra. Nakon dospijeća na biljku, odnosno na gornju stranu lista ili plod, prekrivaju se voštanim izlučinama.
Štete. Najveće štete čine izlučivanjem medne rose što uzrokuje sušenje lišća, a katkad i cijele biljke koja je prekrivena ljepljivom prevlakom od gljiva čađavica.
Zaštita. Najbolji učinak postiže se zimi. Za vrijeme vegetacije insekticide treba upotrebljavati vrlo oprezno, a suzbijanje treba biti usmjereno na ličinke, u svibnju ili lipnju.
Kalifornijska štitasta uš (Quadraspidiotus perniciosus)
Općenito. Ova štitasta uš često se naziva i San Jose po kalifornijskoj dolini San Jose. Prenesena je iz Kine u Sjevernu Ameriku, a u Europi je otkrivena 1928. godine u Mađarskoj, a 1932. godine u Srbiji odakle se proširila i prema Hrvatskoj i zapadnoj Europi. Ubraja se u karantenske štetnike, a nalazi se na A2 listi. U Hrvatskoj nije proširena u obalnom području. Kalifornijska štitasta uš ima okrugli tamnosivi štitić koji je spljošten, a na njemu se nalaze koncentrični krugovi. Promjer štitića je oko 2 mm.
Biologija. Prezimi kao ličinka 2., ali može i 1. stadija iako rjeđe. Ostali stadiji za vrijeme zime ugibaju, no velika je i prirodna smrtnost 2. stadija koja može iznositi i do 90% iako rijetko. Smrtnost najčešće iznosi oko 30 – 40%. Razmnožavanje može biti spolno i partenogenetsko. Jedna ženka leže 80 – 100 mladih ličinki. Prve ličinke javljaju se u svibnju i lipnju. Osjetljive su na osunčanost i nisku relativnu vlažnost zraka. Druga generacije ličinki javlja se u srpnju i kolovozu, a treća u kolovozu i rujnu, a može i u listopadu. Dakle, u Hrvatskoj ima 3 generacije godišnje iako u toplim krajevima može imati i do 6, a u hladnim 2 generacije godišnje. Generacije se često preklapaju te se na biljci mogu naći svi razvojni stadiji u isto vrijeme. Ličinke se mogu širiti i pticama i čovjekom, a glavni način širenja je zaraženim sadnim materijalom.
Štete. Kalifornijska štitasta uš je izraziti polifag. Napada jabuku, krušku, ribiz, oskorušu i ostale voćke te vinovu lozu. Napada i ukrasno bilje kao što je glog, japanska dunja, jasmin, kurika, jorgovan, jasen, lipu i mnoge druge vrste. Štitići su najčešće nalaze na kori izboja, grana i debla, ali i na lišću i plodovima. Na plodovima se nalaze na udubljenima čaške i peteljke. Na mjestima uboda voćke pojačano stvaraju antocijan pa se na mjestu uboda stvaraju crvene pjege, a uočljive su i kad na zaraženom izboju ogulimo koru. Na mjestima gdje je bio štitić vidljiva je bijela točka. Pri većoj zarazi plod gubi na svojoj estetskoj i prodajnoj vrijednosti uz to što su sitniji. Uzrokuje sušenje stabala koje često počinje na periferiji krošnje, a snižava količinu i kakvoću uroda.
Zaštita. Vrlo važnu ulogu imaju prirodni neprijatelji kao što su božje ovčice i ose najeznice. U laboratorijima se uspješno može uzgajati osica Encarsia perniciosi koja je udomaćena u našim voćnjacima. U voćnjacima u kojima su osice prisutne treba pažljivo primjenjivati insekticide. Njihova prisutnost zapaža se po rupicama na štitiću, a ako je mnogo takvih rupica bolje je odustati od suzbijanja. Važna mjera opreza je i provjera sadnog materijala. Najbolji učinak ima zimsko prskanje ili primjena insekticida u vrijeme pojave ličinki u vegetaciji. U nasadima gdje se provode redovite mjere protiv ostalih štetnika brojost kalifornijske štitaste uši je znatno smanjena tako da često nije ni potrebno zimsko prskanje.
Žuta narančina štitasta uš (Aonidiella aurantii)
Općenito. Štit ženke žute narančine štitaste uši je okruglast, promjera oko 2 mm, crvenkaste boje. Ženka ima tijelo narančaste do žute boje.
Biologija. Žuta narančina štitasta uš ima 3 – 4 generacije godišnje.
Štete. Ovaj štetnik napada agrume, maslinu, vinovu lozu i druge voćke i drveće, a od biljnih organa napada lišće, plodove i grane. Uzrokuje sušenje i otpadanje lišća te sušenje grana.
Crna lozina uš (Targionia vitis)
Općenito. Crna lozina uš proširena je u Hrvatskom obalnom području. Štit joj je jajolikog oblika, skoro crne boje.
Biologija. Štetnik ima jednu generaciju godišnje.
Štete. Crna lozina uš štetnik je vinove loze i nekih vrsta drveća. Nalazi se na rozgvi i granama, a često ga se može naći i ispod kore dok na lišće rijetko prelazi.
Maslinina siva štitasta uš (Parlatoria oleae)
Općenito. Čest je štetnik masline, ali i vinove loze i drugih vrsta voćaka. Nalazi se u našem obalnom području. Štit joj je duguljast i sivkast.
Biologija. Maslinina siva štitasta uš ima dvije generacije godišnje.
Štete. Nalazi se na granama koje oplutave, lišću koje se suši i plodovima koji kržljaju.
Dudova štitasta uš (Diaspis pentagona)
Općenito. Dudova štitasta uš je sve češći štetnik u Hrvatskoj. Štit joj je gotovo okrugao, bjelkaste boje, promjera oko 2,5 mm.
Biologija. Prezimi odrasli oblik ženke. Ličinke prve generacije javljaju se u svibnju i lipnju, a ličinke druge generacije u srpnju i kolovozu. Ima 2 – 3 generacije godišnje. Kod jake zaraze grane su prekrivene s više slojeva štitića mrtvih i živih uši.
Štete. Prvenstveno napada dud, ali i sve druge voćke, a najviše breskvu te vinovu lozu.
Zaštita. U prošlosti je važnost ovog štetnika smanjena unosom osice Encarsia berlesei iz Japana u Italiju, ali u novije vrijeme je njegova brojnost u porastu. U Francuskoj se preporuča kombinirano suzbijanje skidanjem naslaga s jakim mlazom vode, kemijsko tretiranje u vrijeme mirovanja vegetacije i biološko suzbijanje osicom.