Pipe (Curculionidae)
Pipe su najbrojnija porodica kornjaša i općenito živih bića na zemlji. Više od 40000 vrsta pipa svrstano je u 3600 rodova. Glava im je produljena prema naprijed u rilo na vrhu kojeg se nalazi usni organ za grizenje i žvakanje. Rilo im služi za bušenje biljnog tkiva u koje ženka odlaže jaja, a s obzirom na duljinu rila, pipe se dijele na 2 grupe: kratkorilaše (curtirostri) i dugorilaše (longirostri). Kod dugorilaša, rilo može biti i dulje od ostalog dijela tijela. Ličinke pipa su bijele boje tijela sa smeđom, dobro razvijenom glavom, apodne (nemaju noge) i žive unutar biljnih organa gdje se hrane. Partenogeneza je prisutna kod nekih vrsta. Odrasli oblici pipa najčešće se hrane listovima, a tipični oblik šteta prepoznaje se po rupama u obliku polumjeseca na rubovima listova, ali mogu se hraniti i pričinjavati štete i na stabljici ili unutar nje, a neke pipe štetnici su i uskladištenih proizvoda. Štetne vrste pipa na vinovoj lozi su: crna vinova pipa, prugasta vinova pipa, lozina pipa, šarena vinova pipa, lucernina pipa, crvenonoga siva pipa i cigaraš.
Crna vinova pipa (Otiorhynchus alutaceus)
Općenito. Crna vinova pipa opasan je štetnik u Hrvatskom primorju, Dalmaciji te u Hercegovini dok je njezina podvrsta Tijelo pipe je 9 – 11 mm dugačko, a prekriveno je ljuskicama smeđe boje.
Biologija. Prezimi odrasli oblik u tlu, u blizini čokota vinove loze.
Štete. Vrlo rano u proljeće, u vrijeme bubrenja pupova, izgrizaju pupove te iz njih mladice ne tjeraju, a štete mogu biti vrlo velike. Štetnik se može naći na vinovoj lozi i u vrijeme vegetacije kada radi štete izgrizajući listove, ali te štete nemaju većeg značaja.
Zaštita. Zbog vrlo visoke otpornosti na insekticide, suzbijanje se uglavnom provodi ručnim skupljanjem koje je najbolje provesti noću, a danju se pipe mogu naći uz čokote.
Prugasta vinova pipa (Otiorhynchus alutaceus a. vittatus)
Općenito. Prugasta vinova pipa podvrsta je crne vinove pipe. Vrlo velike štete zabilježene su u Istri te u Dalmaciji, na crvenicama. Tijelo im je crne boje i prekriveno je duguljastim ljuskama bakrenaste boje koje na pokrilju čine 4 para uzdužnih širokih pruga, a dužina tijela joj je 12,5-15 mm.
Biologija. Kao i crna vinova pipa, prezimi odrasli oblik u tlu, u blizini čokota vinove loze.
Štete. Rano u proljeće, u vrijeme pupanja vinove loze, rade štete na lozi. Pojavom vegetacije štete prestaju. Izgrizaju tek probuđene pupove vinove loze što smanjuje prinos grožđa, a štete radi uglavnom noću. Kod uzastopnih jakih napada kroz dvije ili više godina može doći do sušenja loze. Osim na vinovoj lozi, ova pipa može se naći i na lišću breskve, masline i hrastu crnici.
Zaštita. Suzbijanje prugaste vinove pipe isto je kao i kod crne vinove pipe. Zbog vrlo visoke otpornosti na insekticide, suzbijanje se uglavnom provodi ručnim skupljanjem koje je najbolje provesti noću, a danju se pipe mogu naći uz čokote.
Lozina pipa (Otiorhynchus lavandus)
Općenito. Ova pipa proširena je u istočnoj Slavoniji i Srijemu. Tijelo joj je crnosmeđe boje, dužine 9-10 mm.
Štete. Štetni stadij ovog štetnika je odrasli oblik. Ličinka živi u tlu i korijenju vinove loze i drugih biljaka, no ne pravi štete. Rano u proljeće izgriza pupove vinove loze što može nanijeti značajnu štetu, pogotovo ako se pojavi u većoj brojnosti.
Zaštita. Manje je otporna na insekticide od crne i prugaste vinove pipe.
Šarena vinova pipa (Otiorhynchus corruptor)
Općenito. Šarena vinova pipa proširena je na čitavom obalnom području i mnogo je češća vrsta od ostalih vinovih pipa. Tijelo joj je bakrenastog sjaja, 8-11 mm dužine. Najčešće se javlja na crvenicama ali i na drugim tlima.
Biologija. Ova pipa javlja se kasnije u proljeće. U većem broju pojavljuju se pojavom listova na lozi, a može ih se naći i danju i noću.
Štete. Štete nanosi izgrizanjem listova. Posljedica izgrizanja lišća je teže sazrijevanje grozdova koje može ostati kiselkasto. Najveće štete čine u ljeto i pred berbu. Osim na listovima loze, može se naći i na maslini.
Zaštita. Brojnost ove pipe može se smanjiti ručnim skupljanjem i uništavanjem, a lako ih se može uočiti na čokotima te ispod grudica zemlje u blizini čokota gdje se najčešće zadržavaju. Oko masline mogu se stavljati ljepljivi pojasi.
Lucernina pipa (Otiorhynchus ligustici)
Općenito. Lucernina pipa je polifagna vrsta. Tijelo joj je okruglasto, dugo 10-14 mm te crne boje. Nema opastih krila te stoga ne leti, a pokrilje joj je sraslo. U Hrvatskoj je štetna samo u najistočnijim krajevima.
Biologija. Lucernina pipa javlja se periodički. Prezimi odrasli oblik i ličinka na lucerištima i djetelištima. Na vinovu lozu prelaze rano u proljeće. Razmnožavanje je partenogenetsko, a mužjaci su rijetki. Ženke odlažu 200 – 400 jaja u površinski sloj tla, uglavnom na mjestima prezimljenja. Ličinke se hrane u tlu korijenjem lucerne i djeteline te jednu zimu prezime, a ishranu nastavljaju iduće godine, a tada se i kukulje u tlu. Pronašeno je mjestimice i 100 – 200 ličinki na m2 lucerišta. U rano proljeće se javljaju odrasli oblici. Razvoj generacije stoga traje dvije godine.
Štete. Ličinka i odrasli oblik hrane se na mjestima prezimljenja, a u rano proljeće često prelaze na tek iznikle usjeve šećerne repe i na vinovu lozu. Na šećernoj repi radi štete izgrizanjem kotiledona i rubove lišća, a može izgristi i čitav list do same peteljke. Na šećernoj repi zabilježene su i totalne štete, budući da su biljke u vrijeme napada vrlo male. Na vinovoj lozi najveće štete nastaju u vinogradima u blizini lucerišta, a štete radi izgrizanjem pupova i listova. Ličinke lucernine pipe mogu uzrokovati prorjeđivanje i ugibanje lucerne i djeteline budući da se hrane korijenjem tih biljaka u tlu.
Zaštita. Lucerninom pipom se hrane brojne ptice, a napadaju je i neke entomopatogene gljive. Od agrotehničkih mjera suzbijanje se može provoditi kopanjem lovnih kanala između lucerišta i novih repišta ili vinograda iz kojih pipa, nakon što upadne, ne može izaći. U tim je kanalima pipe potrebno uništavati plamenom ili insekticidima, no lucernina pipa je pokazala vrlo veliku otpornost na insekticide. Mogu se suzbijati zemljišnim insekticima tretiranjem tla oko čokota, uz plitko unošenje u tlo.
Crvenonoga siva pipa (Otiorhynchus cardiniger)
Općenito. Ova je pipa vrlo raširena u obalnom području, gdje radi štete na vinovoj lozi, maslini, breskvi, kakiju i drugim voćkama te razno ukrasno bilje. Dužina tijela joj je oko 15 mm.
Štete. Štete crvenonoge sive pipe ogledaju se u velikim izrezima na rubnim dijelovima listova.
Zaštita. Suzbijanje se provodi trešnjom čokota i sakupljanjem, postavljanjem lovnih pojaseva ili kamenih ploča na čisto tlo.
Cigaraš (Byctiscus betulae)
Općenito. Cigaraš se najčešće javlja u Istri i Dalmaciji, no proširen je u cijeloj Hrvatskoj. Tijelo pipe može biti različite boje, sjajno zelene, plave ili bakrenaste, a dužine 6 – 9 mm. Mužjaci imaju sa svake strane prsišta po jedan šiljak na prednjen dijelu. Ličinka cigaraša je kao i u drugih pipa, bijela, bez nogu, a dužine tijela do 6 mm. Izgrizanje peteljke izaziva venuće lista kojeg ženka zatim može nogama smotati u tuljac ili cigaru po čemu je i dobio ime.
Biologija. Prezime odrasli oblici na različitim skrovitim mjestima, a javljaju se početkom proljeća, u travnju te u svibnju. Tijekom dana, pipa je skrivena ispod trsa i grudica zemlje, a noću se penje na trs. Ženka odlaže 2 – 3 jaja unutar tuljca gdje se ličinke razvijaju i hrane. Ličinke razvoj završavaju kukuljenjem u tlu. Cigaraš ima jednu generaciju godišnje.
Štete. Cigaraš se hrani na pupovima i listovima na kojem rade crtičave grizotine, a iznimno mogu oštetiti i vrhove izboja. Veće štete radi u vrijeme kada pupovi počnu bubriti. Rilom ispijaju pupove, a za vrijeme veće brojnosti štete mogu biti velike. Izgrizaju i peteljku lista što uzrokuje venuće lista i mogućnost motanja u tuljac. Jedna ženka može smotati 20 – 30 cigara. Osim vinove loze, cigaraš je i štetnik kruške, šljive i nekih drugih voćaka, a može oštećivati i brezu i druge vrste ukrasnog drveća.
Zaštita. Budući da najveće štete radi u vrijeme bubrenja pupova, ovaj štetnik mora se suzbijati i prije nego što se pupovi otvore, skupljanjem i uništavanjem odraslih pipa koje su često dosta teško uočljive. Često je potrebno stalno prisustvo u vinogradu kako bi se na vrijeme moglo intervenirati. Neki agronomi preporučuju obilazak vinograda noću, s baterijama, i uništavanje pipa pronađenih na čokotima, no to je moguće samo u manjim nasadima. Suzbijanje se može obavljati skidanjem i uništavanjem tuljaca zajedno s jajima i ličinkama unutar njih čime se može smanjiti napad iduće godine. Kemijsko suzbijanje provodi se ako se na lozi i kruški opaze brojni cigaraši ili urezi na listovima u vrijeme kad je broj tuljaca još malen, a optimalni rok za suzbijanje je najčešće u svibnju. Najbolje je tretirati predvečer jer su tada pipe najaktivnije. Od aktivnih tvari koristi se cipermetrin (pripravak: CYTHRIN MAX).