Grinje (Acarina)

         Grinje pripadaju razredu paučnjaka (Arachnida). Red grinja obuhvaća više od 10 000 opisanih vrsta svrstanih u 200 porodica, a neke vrste su štetne za bilje dok su druge korisne kao prirodni neprijatelji. To su male životinje, većinom manje od 1 milimetar. Članci tijela im nisu jasno odijeljeni kao kod kukaca. Tijelo se dijeli na prosomu (prednji dio) i hysterosomu (stražnji dio). Grinje imaju 4 para nogu, s iznimkom grinja šiškarica koje imaju samo 2 para nogu. Nemaju ticala već jako razvijena pipala. Odlažu zimska i ljetna jaja. Ličinke se najčešće presvlače pet puta, a kod zadnjeg presvlačenja prelaze u nepokretni stadij nimfe iz koje se razvije spolni oblik. Za vinovu lozu najznačajnije su dvije porodice grinja: crveni pauci (Tetranychidae) i grinje šiškarice (Eriophydae). Od crvenih pauka velike štete rade crveni voćni pauk i koprivina grinja, a od grinja šiškarica za vinovu lozu značajne su akarinoza i erinoza.

Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi)

            Općenito. Iako je odavno bio poznat kao štetnik voćaka, najviše šljiva, crveni voćni pauk tek oko 1960. godine postaje važnim štetnikom plantažnih nasada jabuka, a kasnije i vinograda. Isprva je bio važan štetnik u Međimurju, a potom se proširio i na druga područja Hrvatske. U osamdesetim godinama prošlog stoljeća, crveni voćni pauk suzbijao se i do 5 puta godišnje, a usprkos zaštiti štete su i dalje bile zabilježene na pojedinim lokacijama.

Danas se brojnost crvenog voćnog pauka smanjila te se smatra problemom samo tamo gdje je njegova pojava izazvana nekom pogrešnom mjerom. Pojavi može pogodovati intenzivna kemijska zaštita protiv drugih štetnika i bolesti koja uništava ili ometa prirodne neprijatelje ovog štetnika poput grabežljivih grinja roda Typhlodromus, stjenica, božjih ovčica i tripsa. Također, i gnojidba dušikom može utjecati na pojavu crvenog voćnog pauka jer mijenja biokemijska svojstva lišća. Crveni voćni pauk je sposoban razviti brzu rezistentnost na niz pesticida. Neki smatraju da na pojavu štetnika utječu i vremenske prilike: izostanak oborina i više temperature koji povoljno utječu na njegovu pojavu.

Crveni voćni pauk ima kruškoliko tijelo, jarko crvene boje, duljine 0,3 – 0,5 mm. Ženke su veće od mužjaka. Ličinke su u početku narančaste boje, a kasnije pocrvene. Zimska jaja su crvene boje, a ljetna su manja od zimskih te malo svijetlija.

            Biologija. Štetnik prezimi u stadiju zimskih jaja po čemu se razlikuje od ostalih pripadnika porodice i grinja šiškarica, koji prezime kao odrasli oblici. Jaja su najčešće odložena na dvogodišnje izboje oko pupova, a često se nalaze u velikim skupinama koje se mogu lako uočiti. Ličinke izlaze krajem ožujka i u travnju što se događa nekoliko dana prije otvaranja pupova te zbog toga dio ličinki umire uslijed nedostatka hrane. Izlazak ličinki može trajati i do mjesec dana. Za vrijeme svog razvoja prolaze kroz tri stadija, a nakon svakog slijedi po jedan stadij nimfe koja miruje. Razvoj ličinke završava za 7 – 10 dana. Odrasli zatim odlažu ljetna jaja na naličje lišća. Crveni voćni pauk ima 6 – 7 generacija godišnje koje se isprepliću. Zimska jaja se mogu pronaći već od druge polovice kolovoza. Temperature do 22°C povoljno utječu na razvoj pauka, a optimalna relativna vlaga zraka je 60 – 75%.

            Štete. Ličinke odmah pri izlazku iz jaja odlaze na prvo lišće i sišu na naličju. Što je napad raniji, štete su veće, a obično je najjači napad onaj posljednjih generacija. Najveće štete nastaju u vrijeme kretanja voćaka i loze. Na napadnutom lišću se isprva vide žućkaste točkice koje ubrzo poprimaju ljubičasto-crvenkastu ili ljubičasto-smeđu boju. Točkice su najčešće koncentrirane uz žile, spajaju se te se list suši. Sisanjem uzrokuju raspadanje klorofilnih zrnaca i koagulaciju protoplazme. Napadnuto tkivo kasnije nekrotizira i ljeti cijelo lišće posmeđi, suši se i otpada, a katkad može dobiti bakrenastosmeđu boju. Napad se može očitovati i u nenormalnom razvoju plodova i slabijim razvojem pupova.

            Zaštita. Na regulaciju populacije crvenog voćnog pauka uvelike utječu prirodni neprijatelji te ih je potrebno poštediti. Od prirodnih neprijatelja ističu se grabežljiva grinja Tyhplodromus pyri, stjenice, tripsi i božje ovčice. Smatra se da se štetnik ne može prenamnožiti pri omjeru grabežljivih grinja i crvenih pauka manjem od 1:10. Pragom odluke za suzbijanje smatra se 500 – 1000 jaja na dužinski metar rozgve ili grančica. Uzima se 50 – 100 uzoraka grana dugih 20 cm s isto toliko biljaka te se broj jaja preračuna na dužinski metar. U manjim nasadima u vrijeme vegetacije pregledavaju se listovi, a pregledava se do 100 listova. Zimsko prskanje provodi se u vrijeme kretanja vegetacije uljnim sredstvima (BIJELO ULJE, MODRO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE, CRVENO ULJE, PROMANAL NEU, OVIPRON TOP, OVITEX, RED FOX) kada je 30% ličinki izašlo iz jaja. Krene li se sa suzbijanjem ranije moglo bi izostati njihovo ovicidno djelovanje, a kod prekasnog prskanja bi masa ličinki već mogla nanijeti izvjesne štete. Važna je i kvalitetna aplikacija (kupanje voćke). Ako ovo tretiranje nije provedeno, u vegetaciji pri duljini izboja 10 – 20 cm potrebno je ponoviti tretiranje selektivnim akaricidima. Tretiranje početkom ljeta provodi se ako je napadnuto 70% lisne mase, a može se ponoviti i sredinom i krajem ljeta. Za suzbijanje crvenog voćnog pauka na vinovoj lozi, osim uljnih sredstava, dozvolu imaju i sljedeći pripravci:

Koprivina grinja, obični crveni pauk (Tetranychus urticae)

            Općenito. Izraziti je polifag. Hrani se s najmanje 200 različitih vrsta bilja, a vrlo je važan štetnik povrća i ukrasnog bilja u zaštićenom prostoru, ali oštećuje i vinovu lozu, voćke, kukuruz, soju, šećernu repu i hmelj. 2000. godine zabilježen je vrlo jak napad koprivine grinje na soji u Hrvatskoj. Na pojedinim površinama u Podravini lišće je posmeđilo i počelo otpadati, a mahune su ostale malene i kržljave. Napad se dogodio u srpnju za vrijeme suhog i toplog vremena. Ženka grinje je dugačka 0,6 mm, a pauci su žute do narančaste boje i imaju dvije izrazite tamne pjege na hrptu. Ovisno o vrste hrane mogu biti i zelenkate i svijetlo-crvene boje. Jaja su bjeličasta, prozirna i jedva primjetna golim okom.

            Biologija. Prezimi u stadiju odraslog oblika, a u toplim uvjetima u zaštićenom prostoru nastavlja se razvijati i razmnožavati tijekom zime. Ženke odlažu stotinjak jaja na list. Razvoj od stadija jaja do odraslog oblika pri optimalnoj temperaturi 30 – 32°C traje 8 – 12 dana, a u normalnim uvjetima do 14 dana. Grinja se razvija pri temperaturama između 12 i 14°C, a pogoduje joj niska relativna vlažnost zraka. Koprivina grinja ima 6 – 10 generacija godišnje.

            Štete. Zaraženo lišće je puno sitnih bjeličastih točkica koje se spajaju, lišće postaje prošarano i slično mramoru. Nervatura lišća najdulje ostaje zelena, a list se kasnije suši, nekrotizira i otpada. Grinja stvara mnogo paučine na naličju lista kojom mogu povezati i više listova zajedno te se u njoj pauci i nalaze. Na jače zaraženim biljkama prirod je niži, plodovi sitniji i slabije kakvoće. Pri zarazi koprivine grinje vidljiva su žarišta budući da je slabo pokretna.

            Zaštita. Jaja često budu odložena i na korove tako da je jedna od mjera suzbijanja i uništavanje korova. Glavni načina suzbijanja je preventivnim higijenskim mjerama kao što je uklanjanje korova, redovitog iznošenja biljnih ostataka, podizanje vlage zraka u zaštićenom prostoru čestim zalijevanjem biljaka. U Nizozemskoj se koristi biološka metoda grabežljivom grinjom Phytoseiulus persimilis koja siše ličinke i odrasle oblike crvenog voćnog pauka, a koristi se i vrsta Amblyseius cucumeris. Dozvolu za kemijsko tretiranje vinove loze protiv koprivine grinje imaju aktivne tvari abamektin (pripravak: KRAFT 18 EC, VERTIMEC 018 EC, APACHE), etoksazol (pripravak: ZOOM 11 SC), tebufenpirad (pripravak: MASAI), heksitiazoks (pripravak: SHOSHI),  heksitiazoks (pripravak: DIABLO SC) i uljni preparat na osnovi parafinskog ulja RED FOX.

Izazivač crne peteljke (Brevipalpus lewisi)

            Općenito. Pripada u porodicu plosnatih grinja (Tenuipalpidae) te nije utvrđena u Hrvatskoj, ali je zato prisutna u državama s kojima graničimo: Crnoj Gori, Srbiji i Mađarskoj. Tijelo grinje je plosnato, jajolika oblika, prljavo crvene boje, a dužina tijela je oko 0,2 mm.

            Biologija. Ženka prezimi u stadiju odraslog oblika pod korom čokota vinove loze kamo se vraćaju i u proljeće pri niskim temperaturama. Pri temperaturi od 14 – 15°C penju se na pupove, izboje i mlado lišće, a kasnije i na cvjetove i grozdiće. Ima nekoliko generacija godišnje.

            Štete. Osim vinove loze napada i maslinu. Napada pupove, izboje, mlado lišće, cvjetove i grozdiće. Na mjestu sisanja vide se bjeličaste, žućkaste ili crvenkaste pjege što ovisi o sorti vinove loze, a kasnije ta mjesta sisanja pocrne. Napadnuti izboji dobivaju tamne pjege pri osnovi i u zoni nodija, a napadnute peteljke zadebljaju i potamne. Tamne pjege se mogu pojaviti i na bobicama, gdje napad remeti proces sazrijevanja zbog čega se u grozdu nalazi više kiseline od šećera. Grozdovi su manji i rehuljavi. Zaraza se prenosi sadnim materijalom.

Akarinoza (Calepitrimerus vitis)

            Općenito. Grinje šiškarice važna su skupina fitofagnih grinja. U svijetu je poznato oko 2000 vrsta. Najčešće su to monofagne vrste koje se hrane na samo jednoj biljnoj vrsti. Svojoj ishranom stimuliraju razvoj biljnih stanica i izazivaju brojne izrasline i deformacije na biljnim organima, a mogu prenositi i neke virusne bolesti biljaka. Neke vrste su dobile naziv po izraslinama koje izazivaju. Grinje šiškarice su manje od 0,2 mm te su vidljive samo uz pomoć povećala. Imaju duguljasto tijelo, potpuno različito od ostalih grinja, a imaju i samo 2 para nogu. Usni ustroj im je građen za bodenje i sisanje. U lozine grinje šiškarice ubrajaju se 2 značajne vrste: akarinoza i erinoza kojima se od 1967. do danas znatno povećao intenzitet pojave. Uzrok naglog porasta populacije nije u potpunosti objašnjen iako se smatra da je glavni uzrok sličan onom kod crvenog voćnog pauka: uništenje njihovih prirodnih neprijatelja.

            Biologija. Prezimi ženka ispod kore na čokotu, ali može i ispod ljuski na pupu. U vrijeme bubrenja pupa grinje ulaze dublje u pup. Kako se izboj razvija, grinje se premještaju na najmlađe dijelove. Ženke prezimjele na kori čokota kasnije dolaze do izboja. Ženke odlažu sferična bezbojna jaja čiji razvoj traje desetak dana. Razvoj ličinki traje 8 – 10 dana, a razvoj nepokretne nimfe još 8 dana. Akarinoza može imati 3 – 5 generacija godišnje. Za vrijeme vegetacije nalazi se na naličju mlađih listova.

            Štete. Ženke pri zavlačenju u pup sišu unutar njega što moće prouzročiti posmeđenje i uginuće pupa ili pojavu izboja sa skraćenim internodijima, a ta se pojava neka zvala „court noue“. Zbog oštećenja glavnog pupa dolazi do izbijanja iz postranog pupa te se javljaju dvostruki izboji. Prilikom sisanja na listu nastaju ubodi okruženi dekloriranom zonom koja ponekad može biti zvjezdanog oblika. Ta se mjesta uboda mogu posušiti i ispasti te cijeli list može biti prošupljen, ali češće je prisutna jaka deformacija lista s karakterističnim tamnim uzdignutim rubom i šarenom mozaičnom plojkom. Pri napadu krajem ljeta list poprima tamnu boju od brojnih tamnih točkica, a ponekad se može vidjeti i ljubičasti sjaj točkica. Najvažnije štete nastaju u proljeće u vrijeme usporenog razvoja loze zbog hladnog vremena. Grinje su tada koncentrirane na maloj lisnoj površini. Ako je broj grinja u pupu velik tijekom zime štete će biti velike bez obzira na vremenske prilike.

            Zaštita. Proljetna pojava grinja i njihovo kretanje na lozi može se pratiti postavljanjem uskih ljepljivih pojaseva na rozgvu. Dobrim odabirom se pokazala uporaba kvalitetne izolirne vrpce omotane ljepljivom površinom okrenutom prema gore. Jedna od mjera opreza je izbjegavanje zaraženog sadnog materijala. Lozine grinje šiškarice imaju i veliki broj prirodnih neprijatelja, a najčešće su to grabežljive grinje. Zimsko prskanje čokota je vrlo učinkovito. Čokote treba temeljito prskati uz utrošak mnogo škropiva. Uljane insekticide (CRVENO ULJE, MODRO ULJE, BIJELO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE) treba koristiti u vrijeme otvaranje pupova budući da trebaju prodrijeti u njih, a koriste se i sumporna sredstva.

Erinoza (Colomerus vitis)

            Općenito. Grinje šiškarice važna su skupina fitofagnih grinja. U svijetu je poznato oko 2000 vrsta. Najčešće su to monofagne vrste koje se hrane na samo jednoj biljnoj vrsti. Svojoj ishranom stimuliraju razvoj biljnih stanica i izazivaju brojne izrasline i deformacije na biljnim organima, a mogu prenositi i neke virusne bolesti biljaka. Neke vrste su dobile naziv po izraslinama koje izazivaju. Grinje šiškarice su manje od 0,2 mm te su vidljive samo uz pomoć povećala. Imaju duguljasto tijelo, potpuno različito od ostalih grinja, a imaju i samo 2 para nogu. Usni ustroj im je građen za bodenje i sisanje. U lozine grinje šiškarice ubrajaju se 2 značajne vrste: akarinoza i erinoza kojima se od 1967. do danas znatno povećao intenzitet pojave. Uzrok naglog porasta populacije nije u potpunosti objašnjen iako se smatra da je glavni uzrok sličan onom kod crvenog voćnog pauka: uništenje njihovih prirodnih neprijatelja.

            Biologija. Bilogija je slabo proučena. Erinoza godišnje ima do 7 generacija, a tijekom ljeta se razmnožavaju partenogentski dok se tijekom jesen razmnožavaju spolnim putem.

            Štete. Prvenstveno uzrokuje pojavu nabreklina na licu lista, a na naličju se nalazi vunasta prevlaka koja se za vrijeme jake zaraze može naći i na grozdovima. Vunasta prevlaka može izgledati i kao bjeličaste pjege pa vinogradari znaju zamjeniti erinozu s peronosporom za koju se smatra da u listove zaražene grinjom može lakše prodrijeti. Vunasta prevlaka je nitasta tvorevina nastala hipertrofijom staničja epiderme zbog djelovanja grinja. S vremenom prevlaka postaje sve gušća, a iako je prvo bijela, zbog sadržaja antocijana može imati crvenkasti ili ljubičasti sjaj. Na kraju postaje rđastosmeđa. Nabrekline s gornje strane lista velike su poput zrna graška ili graha, a često su isprva crvenkaste ili ljubičaste, a kasnije postaju zelene. Mogu biti i žute boje. Sljedeći oblik šteta erinoze su oštećenja pupova. Izboji su kratki sa skraćenim internodijima, zakržljali, brzo se posuše, a mogu se stvarati i vještičje metle. Mogu uzrokovati i uvijanje lišće bez tvorbe vunastih prevlaka. List se uvija s obje strane prema dolje i ima oblik žlice ili cilindra. Pri otvaranju lista tkivo puca, a najjači su simptomi na vršnom lišću koje žuti, smeđi i otpada. Na žilama se vide nekrotična mjesta.

            Zaštita. Proljetna pojava grinja i njihovo kretanje na lozi može se pratiti postavljanjem uskih ljepljivih pojaseva na rozgvu. Dobrim odabirom se pokazala uporaba kvalitetne izolirne vrpce omotane ljepljivom površinom okrenutom prema gore. Jedna od mjera opreza je izbjegavanje zaraženog sadnog materijala. Lozine grinje šiškarice imaju i veliki broj prirodnih neprijatelja, a najčešće su to grabežljive grinje. Zimsko prskanje čokota je vrlo učinkovito. Čokote treba temeljito prskati uz utrošak mnogo škropiva. Uljane insekticide (CRVENO ULJE, MODRO ULJE, BIJELO ULJE, MINERALNO SVIJETLO ULJE) treba koristiti u vrijeme otvaranje pupova budući da trebaju prodrijeti u njih, a koriste se i sumporna sredstva.

• Sljedeće